Održana akcija zalijevanja posađenih hrastića na Ljuvaču

12 Rujan 2022

I ovog su ljeta članovi Visokogorske sekcije HPD-a “Mosor”, između svojih brojnih alpskih tura, treninge odrađivali zalijevajući sadnice hrasta zasađene u zadnje četiri godine na šumskoj površini nastradaloj u katastrofalnom požaru 17. srpnja 2017. Iznadprosječno visoke temperature i sušni mjeseci koji su ispraznili izvor na Ljuvaču, zahtjevali su dodatan napor, jer smo vodu morali donijeti sa sobom iz Splita. Usprkos velikim vrućinama, u pretrpanim smo ruksacima na Mosor iznijeli vodu kojom smo temeljito zalili stotine i stotine hrastića, kako bi im olakšali preživljavanje do jeseni i očekivanih kiša.

Zbog suše i posljedičnog pomankanja vode na Ljuvaču, ovogodišnje smo pošumljavanje pomaknuli s početka rujna na početak studenoga, u nadi kako će dotad pasti dovoljne količine kiše i napuniti cisternu na planinarskom domu.

Pozivamo i Vas da nam se pridružite na 51. "Šumskom danu Mosora" koji će se održati u subotu 5. studenoga 2022.

Ova je najstarija društvena manifestacija HPD-a Mosor prvi puta održana sad već davne 1928. g. Mosoraši su svoj prvi “Šumski dan” planirali realizirati 20. studenoga 1927., ali se spletom okolnosti sve prolongiralo do 25. ožujka 1928., kad je napokon održan prvi “Šumski dan Mosora”. Zabilježeno je kako je 40-ak Mosorašica i Mosoraša zajedno s mještanima podmosorskih sela, usprkos susnježici i temperaturi od 2°C, zasadilo stotinjak sadnica crnog bora. Daljnji “Šumski dani” redovito su se održavali u studenom svake godine, a u nekoliko slučajeva i dvaput godišnje, u veljači i studenome.

S obzirom na ljuti krš i oskudicu zemlje uokolo budućeg planinarskog doma na Ljuvaču, pošumljavalo se većinom sadnicama autohtonog crnog dalmatinskog bora (Pinus nigra subsp. dalmatica), ali i jablanima i vrbama na livadi pod planinarskim domom.

Šumska sekcija i njeni agilni pročelnici ing. šumarstva Igo Oraš (4. veljače 1899.-19. siječnja 1981.) i nadšumar Ivan Draščić (15. ožujka 1882.-19. kolovoza 1964.) neumorno su propagirali važnost ponovnog pošumljavanja krša, a vodstvo Društva podsjeća na nekadašnje mosorske gajeve koji su nestali nekontroliranom sječom tijekom prva dva desetljeća 20. stoljeća.

Tako u “Novom dobu” tiskanom 15. studenoga 1930. nadahnuto piše dopredsjednik “Mosora, osnivač društva istarskih izbjeglica u Splitu “Kras”, a kasnije i ministar obalnog pomorstva, ribolova i lokalnog prometa u prvoj Narodnoj vladi Hrvatske, Uliks Stanger (13. srpnja 1882. – 16. listopada 1973.): “Planinari okupljeni u HPD Mosor rade već godinama, po svojim slabim silama, da probude “svijest šume” i da zazelene pa makar samo i komadićak goleti. Oni ne očajavaju zbog neuspjeha, jer znadu da su planine vječne i da se cilj, koji su sebi postavili, mora postići. Mosor koji je jednom već slovio kao brdo, koje je jeseni sjalo na suncu svojih hrastova poput zlata, i opet će se okititi zelenilom u proljeću i pozlatiti u jeseni; opet će u njemu da se probudi život i živa će planina biti vrelo sreće, zdravlja i blagostanja za naše gorane i primorce”.

Zahvaljujući angažmanu članova “Krasa” u pošumljavanju Mosora, Mosoraši su vrhu Ljuvaštica iznad izvora Ljuvač i planinarskog doma 1934. g. dali ime Istarska glavica. Litice Istarske glavice su danas poznate i kao jedno od rijetkih staništa runolista u nas.

“Šumski dan Mosora” je presudno utjecao na konačnu izgradnju 1931. g., jer je tadašnje Ministarstvo šuma i ruda te iste godine uplatilo “Mosoru” novčanu pomoć u današnjoj protuvrijednosti od čak 1.000.000,00 kn za “nastavak pošumljavanja Mosora i budući nadzor šume iz prostora planinarskog doma”.

Stoga je briga Mosoraša o šumi na Ljuvaču i posvećenost daljnjem pošumljavanju Mosora obveza koju smo na sebe preuzeli izgradnjom planinarskog doma prije 91 godinu. Obveza koju s ponosom izvršava i naša generacija, a siguran sam i nadolazeće generacije Mosoraša.

Denis Vranješ