90. godina planinarskog doma Umberto Girometta

06 Listopad 2021

Autorica: Žana Hrkać

 

„Onako kako lađe računaju na luke tako i planinari računaju na planinarske kuće, to su im njihova sidrišta i uporišta „– riječi su prof. Umberto Girometta

Hrvatsko planinarsko društvo Mosor 10. listopada 2021. godine slavi 90. godišnjicu svog planinarskog doma „Umberto Girometta“ na Mosoru. Mosorski planinarski dom, koji ponosno nosi ime najzaslužnije osobe za njegovu izgradnju, prva je planinarska kuća koja je sagrađena u Dalmaciji. Kroz burne godine svog postojanja, građen, rušen i obnavljan, izuzetnim entuzijazmom mnogih pojedinaca koji su svoju ljubav prema Mosoru i planinarstvu nesebično utkali u ovaj velebni dom, danas je dom na ponos planinarstvu i HPD Mosor.

HPD Mosor osnovan je 04.12.1925. godine i od samog početka svog postojanja aktivno radi na pokretanju raznih akcija, od organiziranja izleta, edukacije mladih, pošumljavanja Mosora, markiranja staza, organiziranja humanitarnih akcija. Misao o potrebi gradnje planinarske kuće na planini Mosor jednostavno se nametala jer uspješan razvoj planinarstva nije se mogao zamisliti bez prikladnih planinarskih kuća i skloništa. Posebno je to vrijedilo za planine dinarskog vijenca poznate po svojoj surovoj ljepoti.

I prije početaka organiziranog planinarstva u Dalmaciji, planina Mosor privlačila je brojne ljubitelje prirode i znanstvenike. Dolazak stranaca i zanimanje za planinarenje bio je velik, ali zbog nepostojanja objekta u kojem se moglo boraviti, Mosor su mogli obilazili samo po danu koliko su im mogućnosti dozvoljavale. Historiografu Alfonsu Paviću pl. Pfauenthal (1839. – 1919.) , velikom Poljičkom dobrotvoru, pripada zasluga što je planinu Mosor približio planinarima. Njegovim nastojanjem sagrađena je šumarska kuća (Lugarnica) na Užinskoj kosi 1903. g, koja je splitskim planinarima bila prvo sklonište pod kojim su mogli osjetit planinu i posebni osjećaj boravka na njoj. Bilo je to vrijeme kad su šumarske vlasti pokrenule pošumljavanje Mosora tako da su lugarnice bile neophodne za njihove aktivnosti. Planinari koji su planinarili po Mosoru koristili su lugarske kuće kako bi mogli boraviti u planini, ali one nisu bile najadekvatnije tako da je planinarski dom na Mosoru bila neophodan.

Tadašnji predsjednik Mosora profesor Umberto Girometta znao je kolika je važnost planinarskog doma te u jednom svom članku o Mosoru piše “ Tko je u ljutom kršu proživio tešku oluju, snježnu mećavu ili mračnu buru, taj može da ocjeni koju ulogu imaju planinarske kuće ili skloništa.“ Njegovom inicijativom, 1927. godine HPD Mosor donosi odluku o gradnji planinarskog doma.
Mjesto gradnje doma odabrano je prema savjetu prof. Giromette, u srednjem dijelu Mosora, podno izvora Veliki Ljuvač na nadmorskoj visini od 900m u predjelu zvanom Poljičine. Mjesto je s planinarskog i hidrografskog gledišta bilo upravo idealno. Prigodom izviđanja i traženja pogodnog mjesta za izgradnju doma seljaci Sitna Gornjeg, shvaćajući značaj podizanja takvog objekta, podržali su planinare Mosora dajući besplatno ne samo potrebno zemljište za gradnju doma već i radnu snagu. Kolika je u ono vrijeme bila povezanost planinara i mještana podno Mosora te njihova uzajamna gostoljubivost govori izjava prof. Girometta u članku o planiranoj izgradnji doma na Mosoru koji je objavio u časopisu „Novo doba“ pod pseudonimom „Spelaeus“:

“Onako, kako su Mosoraši do sada znali da u nuždi pokucaju na seoska vrata, koja su se njima uvijek gostoljubivo otvarala, tako će u ovoj nuždi da pokucaju na ona gradska; a ja se čvrsto nadam, da će se tom zgodom grad znati da takmiči selom i planinom koje su širokogrudnom gostoljubivošću uvijek primale splitske planinare, naše nadobudne Mosoraše.

 

Izvor: Arhiva HPD-a Mosor

Mjesto gdje se planirao izgraditi dom jest u pravom smislu riječi oaza u ljutome kršu. Pod samim se izvorom Velikog Ljuvača koji izbija podno surih stijena smjestio zeleni dolac u čijoj se sredini nalazi prostrana čatrnja s bistom vodom, a sa sjevera mjesto je potpuno zaštićeno strmim liticama koje štite dom i od najjače bure. Obilje vode, zemlje i vegetacije okružene vrletnim visovima idealna je okolica planinarskog doma. Mjesto samog doma sjecište je najvažnijih planinarskih staza koje povezuju sve strane Mosora. Izgradnjom doma omogućen je posjet svim važnijim mosorskim vrhovima. U sporazumu s Hrvatskim planinarskim društvom iz Zagreba, podružnica Mosor je prvo planirala sagraditi prizemnicu s potkrovljem međutim kasnije su odlučili da podignu veći dom koji može pod svoj krov primiti više planinara i posjetitelja. Zato je Mosor stao prikupljati sredstva za veći i udobniji dom.

 

Izvor: Arhiva HPD-a Mosor

Dana 24.11.1929. godine obavljen je svečani čim polaganja i posvete kamena temeljca za budući planinarski dom. Tom je slavlju prisustvovao veliki broj planinara iz Splita i okolice kao i predstavnika tadašnje vlasti. Prije svečanog čina predsjednik prof. Girometta održao je govor u kojem je istakao značaj ovog radosnog događaja. U svom nadahnutom govoru između ostalog rekao je „Svi oni koji će ovom Domu zalaziti, ma koje vjere ili narodnosti oni bili, svi će biti prožeti istim čuvstvima ljubavi prema vama, kao i mi. U svakoj, dakle, prigodi treba da prema planinarima iskažete ljubav, susretljivost i gostoljubivost jer su oni najbolji vaši prijatelji. Mi gradimo ovaj Dom da bude moguće što podesnije nauživati se sunca, zraka i planine pa i da nam on bude za nevremena sigurno zaklonište, dok će Dom nama planinarima biti u tolikoj koristi, dotle se on uglavnom gradi u korist vašu i vaše djece, jer ono što su ceste i željezničke tračnice za nizinu, to su su planinarske kuće za planinu. Jedna sama planinarska kuća kadra je da planinu oživi i usreći.“

Sa činom posvete i polaganja kamena temeljca bio je povezan i „šumski dan“ pa su planinari, uzvanici i seljaci po uputi inž. Begovića na uspomenu ovog svečanog dana zasadili u okolini doma više stotina borića. Šumski dani organizirali su se godinama pa je nakon par godina dom bio okružen zelenom borovom šumom što je još više podiglo njegovu vrijednost i privlačnost. Ta vrijedna aktivnost traje i do današnjih dana, a posebno je aktualna baš u naše vrijeme kad je nakon katatrofalnog požara 2017. godine izgorjela cijela južna padina Mosora. Nakon požara vrijedni mosoraši u više navrata organizirali su Šumske dane i pošumljavala se okolica planinarskog doma.

 

Izvor: Arhiva HPD-a Mosor

 

Prvo se krenulo s izgradnjom jednog krila doma, kojem mu je temelje i prizemlje prvog kata sve do krova od kamena izgradio poznati graditelj naših planinarskih kuća Marko Vukelić. Krov, vodovod s bunarom, unutarnje uređenje i nabavu namještaja izveo je Mosor s domaćim majstorima. Toj gradnji su stajale na putu mnogobrojne poteškoće, od težine same gradnje, prebacivanja materijala te nepostojanje prilaznih cesta, a najveća poteškoća je bila nedostatak financijskih sredstava koja je onemogućavala da se izgradnja privede kraju. S toga je u pravom trenutku stigla pomoć Ministarstva šuma koje je dodijelio Mosoru novčana sredstva u svrhu pošumljavanja Mosora i unutarnjeg uređenja planinarskog doma, a koje bi služilo nadzoru i daljem provođenju pošumljavanja. Tako se 1931. godine konačno dovršila gradnja doma. Izgradnju doma pomagali su uz veliku pomoć mještana susjednih sela, novčanim prilozima tadašnje samoupravne oblasti (zagrebačka i splitska), HPD središnjica u Zagrebu i neke njezine podružnice, Ministarstvo trgovine i industrije, Ministarstvo šuma i ruda, okolne općine i Primorska banovina.

 

Izvor: Arhiva HPD-a Mosor

U nedjelju 10. listopada 1931. godine svečano je otvoren planinarski dom na Mosoru, prvi u Dalmaciji. Dom je u čast Njezinog Veličanstva Kraljice prozvan njezinim imenom „ Dom Kraljice Marije“. Otvorenju doma i nove ceste Žrnovnica -Sitno Gornje prisustvovao je izaslanik Njezinog Veličanstva Kraljice, izaslanik bana, predstavnici svih gradskih uprava, predsjednik HPD-a, predstavnici planinskih društava iz cijele zemlje (Kraljevine Jugoslavije). Iz Splita je na Mosor stigao velik broj planinara kojima su se pridružili izaslanici općina i glavari okolnih sela, a mještani su na svečani čin došli u svojim narodnim nošnjama. Čestitke su stizale sa svih strana i svi su se složili da tako lijepog položaja i okoliša nema niti jedna planinarska kuća na visokim planinama te da Mosoru treba čestitati na toj sjajnom uspjehu. Prije blagoslova i otvorenja doma govor je održao prof. Girometta naglasivši kako u nepunih pet godina svoga postojanja Mosor može biti ponosan na svoje uspjehe koje je okrunilo podizanje ovog lijepog planinarskog doma. Opisujući tijek gradnje doma i sve poteškoće na koje su nalazili, posebno je zahvalio svima koji su novčano i svojim radom pomogli i doprinijeli da se dom izgradi. Obred blagoslova izvršio je veliki prijatelj planinara don Ivan Cotić. U cijeloj okolici davno nije bilo tako velikog slavlja i toliko uvaženih posjetitelja kao taj dan na Mosoru. Nakon otvorenja posjetitelji su obišli novoizgrađeni dom. U prizemlju odmah pri ulazu nalazila se prostrana blagovaona, zajednička spavaonica za planinare, kupatilo tuševi, toalet, kuhinja, sprema i podrum. Na prvom katu bilo je 5 prostranih soba i ostalih pripadajućih prostorija.

 

Izvor: Arhiva HPD-a Mosor

Nekada je iz Splita do Ljuvača trebalo nekih tri do četiri sata pješice da bi se stiglo. Izgradnja doma potakla je Primorsku banovinu da uoči otvorenja proširi i dogradi dotadašnju općinsku cestu od Žrnovnice do Sitno Gornjeg. Izgradnjom ceste moglo se doći autom u Sitno Gornje, a planinarskom stazom do novog doma za manje od sat vremena.

Planinarski dom ubrzo postaje popularno izletište Splićana, planinara i turista iz svih krajeva. Bio je otvoren kroz čitavu godinu i potpuno opskrbljen, a posjetitelji su rado dolazili u dom u svako godišnje doba. Zbog svog dobrog položaja pružao je mogućnost planinarenja po svim najvišim mosorskim vrhovima.

Za vrijeme 2. svjetskog rata Dom je služio kao bolnica, radionica oružja i zapovjedništvo Mosorskom partizanskom odredu. Talijanska vojska ga je zapalila i gotovo do temelja uništila. Nakon završetka 2. svjetskog rata društvo nije imalo financijska sredstva za obnovu porušenog doma, ali je prvi poslijeratni predsjednik Ante Margetić uspio dobiti sredstva za njegovu obnovu. Pomoć su dobili od Glavnog odbora Saveza sindikata Hrvatske i Mjesnog sindikalnog vijeća grada Splita. Osim Margetića zaslužni planinari za obnovu bili su Berti Perasić i Špiro Sinovčić. Svečano otvaranje obnovljenog doma pod imenom „Dom na Ljuvaču“ bilo je 09.12.1951. godine uz nazočnost predstavnika vlasti, brojnih planinara i žitelja okolnih mjesta. Od 26.11.1961. godine prema želji Mosoraša dom na Mosoru nosi ime prof. Umberto Girometta. Uz pomoć vojske dom je elektrificiran 24.11.1967 godine.

Početkom Domovinskog rata dom je bio središte za izobrazbu kadrova Hrvatske vojske. Godine 2019. godine pokrenuta je obnova doma gdje je tijekom četiri mjeseca oko 300 volontera sudjelovalo u izvođenju radova i transporta robe. Obnovljene su sve spavaonice i sanitarni čvorovi na katu. Trenutno je u pripremi obnova krova doma koja iziskuje velika financijska sredstva, ali Mosoraši ne sumnjaju da će i to uspješno obaviti i da će dom uskoro imati novi krov.

 

Izvor: Arhiva HPD-a Mosor

Dom je danas prostrana jednokatnica koja u prizemlju ima kuhinju i blagovaonicu za sedamdesetak gostiju i sanitarne prostorije. Na katu su četiri renovirane spavaonice s ukupno 50 ležajeva, dva nova sanitarna čvora i velika praonica. Ispred doma je terasa sa stolovima. Dom ima domara, a osim struje, ima i tekuću vodu i telefon. Opskrbljen je i otvoren vikendom, a ostale dane po dogovoru. Dom „Umberto Girometta“omiljen je među planinarima iz Hrvatske i inozemstva, a u njemu se održavaju planinarske škole i tečajevi za planinarske vodiče i gorske spašavatelje.

 

Autorica: Žana Hrkać

 

TUŽNI DOGAĐAJI

Najtužnija godina u povijesti doma, ne računajući razaranje u ratu, bila je 2018., kada su u istom danu od infarkta preminula braća Milan (Miki) i tri godine stariji Aleksandar (Bugi) Stamenov, dobre duše doma i Mosora. Miki je na izvoru pokraj doma uzeo vodu i srušio se, a kad je Bugi to vidio, srce mu se slomilo od tuge i otišao je za bratom. Nedugo nakon toga, nedaleko od doma od infarkta je umro i zaslužni mosoraš Damir Mihanović Miha. Godinu ranije okolicu Splita zahvatio je katastrofalan požar koji je poharao cijelu južnu padinu Mosora. Vatra je krenula i prema domu u kojem je bio domar Špiro Gruica. Na njegov poziv stigli su pripadnici HGSS-a i probijali se kroz vatru kako bi spasili dom. Cijelu su ga noć nadljudskim naporima branili, dok vjetar nije spasonosno promijenio smjer. Danima nakon toga mosoraši su stražarili u domu, a idućih godina organizirali su pošumljavanja oko doma kako bi obnovili zelenilo.

 

MANIFESTACIJE OKO DOMA

U domu je uvijek veselo. Smijeha i šala ne nedostaje. Dom su obilazili prirodoslovci, profesori, naučnici kao i planinari kako iz Hrvatske tako i iz drugih zemalja. Najpoznatija manifestacija, koja je prije nekoliko godina ponovno obnovljena je „100 žena na Mosoru“. Prvi uspon je bio davne 1974. g. po uzoru na slovenski uspon „100 žensk na Triglav“. Uz nekoliko kratkih prekida uspon se održavao tradicionalno za Međunarodni dan žena i svaki je predstavljao nezaboravnu iskustvo. Svi učesnici su se poslije okupljali oko doma na toplom čaju, najboljem grahu i veselju uz svirku i pjesmu. U zadnjih nekoliko godina na Ljuvaču, livadi ispod doma, održava se Mosor Film Festival.

 

DOMARI

Od otvorenja 1931. do 1965. godine dom je imao plaćenog stalnog domara, sve dane u tjednu. Tada je pokraj doma postojala mala meteorološka stanica gdje je trebalo očitavati podatke. Zanimljivo je da su alpinisti HPD-a Mosor početkom 1970-ih na godinu i pol preuzeli dežurstvo u domu kako bi zaradili za kupnju kombija za vrlo uspješnu 1. splitsku alpinističku ekspediciju Spitzbergen ‘73, na kojoj je jedan dotad neosvojeni vrh nazvan - Mosor.

 

Autorica: Žana Hrkać

Među brojnim domarima na Mosoru posebno se ističe obitelj današnjeg domara Špire Gruice, koja je ondje s manjim prekidima pune 42 godine (slično kao Vukušići na Zavižanu, op. ur.). Špiro je već kao dijete pomagao roditeljima domarima. Najviše pamti kako ga je otac prvi put ostavio samog da dežura u domu, a imao je tek 12 godina - nikada neće zabraviti strah hoće li uspjeti čuvati dom i biti na usluzi planinarima.

Kad nitko ne može doći do doma, dolazi Špiro sa svoja dva magarca, bez kojih bi opskrba bila nemoguća. Godine 2017. na Sveta tri kralja na Mosoru je bilo -14 °C uz orkansku buru. Špiro je nazvao novinara Jadrana Marinkovića na Radio Split i zamolio neka apelira na slušatelje da ne dolaze u dom. Kad ga je Jadran upitao kako je onda on došao, Špiro je odgovorio: „Imam ja svoje pute.“ Jednom je po noći i magli vodio svoju djecu te mu je kći Ana rekla: „Hvala ti tata na ovom iskustvu koje nitko od mojih prijatelja neće doživjeti.“ Špiro Gruica je 2003. godine proglašen najboljim domarom u Hrvatskoj, a 2018. je na portalu Dalmacija Danas nominiran za osobu godine. I danas dočekuje i uveseljava sve koji dođu u dom.

 

Autorica: Žana Hrkać

 

Dvije najzaslužnije osobe za izgradnju i poslijeratnu obnovu doma, bili su prof. Umberto Girometta koji je pokrenuo izgradnju i Ante Margetić koji je pokrenuo obnovu nakon drugog svjetskog rata

Profesor Umberto Girometta rođen je u Splitu 16. srpnja 1883. godine u staroj splitskoj obitelji talijanskog podrijetla. Nakon završetka studija prirodopisa u Beču, gdje je upoznao mnoge koji su utjecali na njegov interes za planinarstvo i speleologiju, vratio se u rodni grad i zaposlio u Realnoj gimnaziji, gdje je cijeli radni vijek predavao fiziku, geografiju i prirodopis. Svoju ljubav za prirodu neumorno je prenosio na mlade. Pisao je priručnike za nastavu i članke u tisku o svojim putovanja i istraživanjima. Osim HPD-a Mosor, bio je suosnivač HPD-a Biokovo i Fotokluba Split te osnivač, upravitelj i kustos Gradskog prirodoslovnog muzeja u Splitu od 1924. do iznenadne smrti na Marjanu 27. travnja 1939. godine. Bio je entuzijast, vizionar i čovjek ispred svoga vremena, a često ga se smatra ocem planinarstva u Dalmaciji. Godine 1931. proglašen je počasnim članom HPD-a. Planinari su mu 28.04.1940. godine otkrili spomen-ploču na „njegovu“ domu.

 

Ante Margetić rođen je 01.siječnja.1893. godine u Sućurju na otoku Hvaru. Završio je veliku Realku u Splitu i bio poštanski službenik do svog umirovljenja. Planinariti je počeo 1923. godine zajedno sa prof. Giromettom kojem je pomogao na organiziranju izleta. Prešao je dalmatinske, bosanske i slovenske planine. Najveću svoju aktivnost razvio je poslije 2. svjetskog rata u Splitu. Bio je prvi predsjednik poslije oslobođenja i višegodišnji član uprave PD Mosor. Povremeno je surađivao u „Našim planinama“. Njegovom zaslugom obnovljeni su u ratu opustošeni domovi na Mosoru i Braču kao i srušene lugarnice na Užinskoj kosi na Mosoru . Odlikovan je srebrenom značkom PSJ 1955. godine.

 

KAKO DOĆI I ORIJENTIRATI SE

 

Autorica: Žana Hrkać

 

Najbrži pristup iz Splita do doma autom je cestom preko Žrnovnice do Gornjeg Sitna (21 km od Splita) ili prigradskim autobusom linije br. 28 Split - Dubrava, sa stajanjem u Gornjem Sitnu. Planinarsku kartu Mosora izdao je HPD Mosor 2005. godine, a nadopunjeno izdanje HGSS 2018. Na stranicama HGSS-a karta je u digitalnom izdanju. Na stranicama HPS-a je interaktivna planinarska karta Hrvatske na kojoj se mogu naći sve informacije i o stazama na Mosoru (https://www.hps.hr/karta/).

 

Koordinate doma su N 43° 31’ 37.8’’ , E 16° 38’ 14.4’’

 

PJEŠAČKI PRISTUPI DO PL. DOMA:
* Sitno Gornje - pl. dom 00:45h.
* Žrnovnica - Zagrađe - pl. dom 2:00h
* Dubrava - pl. dom 1:20h
* Kučine - Miličevića špilja - pl. dom 3:30h
* Vranjača - Vickov stup - pl. dom 5:00h

 

VRHOVI MOSORA UDALJEI OD DOMA

Veliki Kabal
Visina: 1339 m
Koordinate: N 43°31´37.8˝, E 16°38´14.4˝
Udaljenost od doma: 2:45h

Sv. Jure (Kozik)
Visina: 1319 m
Koordinate: N 43°29´21.4˝ , E 16°41´31.2˝
Udaljenost od doma: 4:00h

Debelo brdo
Visina: 1044 m
Koordinate: N 43°33´06.6˝ , E 16°34´11.6˝
Udaljenost od doma: 3:00h

Ljubljan
Visina: 1262 m
Koordinate: N 43°32´32.5˝, E 16°36´38.6˝
Udaljenost od doma: 2:45h

Vickov stup
Visina: 1262 m
Koordinate: N 43°31′56.2″ , E 16°37′34.1″
Udaljenost od doma: 1:45h