Tisuću nijansi zelene

PDFIspis

tisucu-nijansi-zelene thU godišnjem planu za produženi vikend 3-6.6.2021.g. je pisalo “Na kremšnite i žmul crnog vina - SAMOBORSKO GORJE". Korona nas je do zadnjeg trena držala u neizvijesnosti hoćemo li uspit otić, hoće li domovi radit, smijemo li busom, koliko ljudi smije ić...

100 pitanja, ali mjere su taman početko lipnja popustile i vesela ekipa Mosoraša i prijatelja iz PK Split-a i Šibenika se okupila u četvrtak u ranim jutarnjim satima i krenula tragom prvog organiziranog planinarskog uspona koji se odvio davne 1875. g. na Oštrc i Plešivicu.

 

tisucu-nijansi-zelene-01

 

Nisu ni znali što ih čeka. Prva postaja je bilo mjesto Sošice odakle smo lagano uzbrdo šumovitom stazom osvojili nas prvi i najviši vrh- sv. Gera (1178 m) koji je ujedno i najviši vrh Žumberačke gore. Oči su se već tada počele privikavati na zelenu boju oko nas i nakon zasluženog odmora krenuli prema drugom cilju- vrhu Pliješ do kojeg nas je vodio „ravni“ makadam uz samu Slovensku granicu. Nakon skoro 2 sata uzbrdo-nizbrdo-ravno hoda napokon smo stigli do tog proplanka i polegli na livadu. Nakon zajedničke slike krenuli smo se spuštati prema Sošicama, a putem smo sreli još naših planinarskih prijatelja koji su izabrali istu lokaciju za provođenje produženog vikenda. Kad smo se dokopali busa mislili smo da je to to, ali nije bilo i gojzerice su ostale na nogama jer su gradske vlasti odlučile pred izbore malo srediti cestu do doma pa bus nije mogao proć, tako smo taj dan odradili i noćnu šetnju do našeg pl. doma Ivica Sudnik. Ali kad smo napokon stigli, ugledali toplu večeru s kojom su nas domari dočekali, sav umor od ranojutarnjeg ustajanja, putovanja, pješačenja 25 km je brzo nestao.

 

tisucu-nijansi-zelene-02

 

Jutarnja kava i doručak na klupicama ispred doma sa pogledom na zelene brege je točno ono što nam je trebalo nakon jučerašnjeg napornog dana. Taj dan smo krenuli u osvajanje novih vrhova po Samoborskom gorju. Laganom stazom smo krenuli prema pl. domu Željezničar i oštrim usponom se popeli na vrh Oštrc (752 m), najviši vrh srednjeg grebena Samoborskog gorja. Ime opravdava stazu. Zatim smo krenuli prema vrhu Stražnik (708 m) jednom od najljepših staza u Samoborskom gorju. Iako se sam vrh nalazi u dubokoj šumi, sa staze do njega su se pružali predivni vidici, pa i na sam vrh Japetić čija je piramida bila mala točkica u daljini. U kojem god smjeru smo pogledali bilo je zeleno, zeleno i samo zeleno. I opet je bilo- nakon svake nizbrdice nas čeka uzbrdica. Ali uz povremeno mjerenje pulsa i uputa naše doktorice Dube kako je penjanje uzbrdo odlično za srce uspješno smo je svladali. Kraj uzbrdice nas je nagradio šumskim jagodama i poznatom pločom sa oznakom „Posebnog rezervata šumske vegetacije- Japetić“ zbog vrijednih ostataka stare bukove šume ispod kojeg smo se svi morali slikat- posebno, skupno, u parovima... Nedugo zatim smo napokon ugledali onu piramidu koja označava vrh Japetić koji je sa svojih 879 m najviši vrh Samoborskog gorja. Nakon što smo se odmorili u hladu i pojeli razne delicije iz rusaka uslijedilo je opet slikanje oko/ispred/na piramidi s koje se pružaju vidici u svim smjerovima. Nakon 1000 i kusur fotografija divote i zelenila krenuli smo ovaj put stvarno samo nizbrdo prema pl. kući Šoićeva kuća odakle smo se „noćnim“ makadamom ovaj put po danu vratili u naš dom gdje su nas domari opet dočekali sa ukusnom večerom. Što čovik više može poželit.

 

tisucu-nijansi-zelene-03

 

Jutarnji ritual idućeg dana isti- kava i doručak na klupicama, polazak na turu, ali ovaj put na drugu stranu Samoborskog gorja- prema vrhu Plešivica (779 m), drugom po visini vrhu u Samoborskom gorju gdje se isto nalazi željezna piramida s koje je pogled predivan. Nakon kratkog odmora krenuli smo prema svima poznatom Okiću da vidimo gdje je 1834.g. ilirka Dragojla Jarnević uspela prvi penjački uspon u povijesti hrvatskog planinarstva. Staza nas je opet vodila malo nizbrdo malo uzbrdo kroz šumu, pa je izašla na asfalt što je bio šok za noge koje su se navikle na mekanu podlogu, ali srećom kratko je trajalo i opet smo skrenuli u šumu. Približavajući se pl. domu Maks Plotnikov u daljini se čula grmljavina i u trenu kad smo stigli do doma i sjeli ispod suncobrana nebo otvorilo. Koji tajming... Pljusak je srećom trajao kratko i nije nas omeo da se popnemo do Okićke gradine i na svoje oči uvjerimo da je s razlogom ovaj dio Lijepe naše 1970.g. proglašen zaštićenim krajolikom. U domu smo sreli prijatelje iz Jastrebarskog koji nam se svake godine pridruže na izletu na Pag i s njima smo se spustili u obližnje mjesto Novo Selo Okićko gdje nas je dočekao naš vozač Nediljko i odvezao na večeru u Obiteljsko gospodarstvo Kolarić - Šumski dvor. Ali vlasnica restorana nam je priredila iznenađenje i zamolila svoju prijateljicu Jasnicu Vojvodić, predsjednicu Etno udruge Sveta Jana, da nas provede kroz etno zbirku koju su uredili u potkrovlju osnovne škole i pokaže obnovljeni Godrijanov mlin i Mlinarovu ižu u Dragi Svetojanskoj. Gospođa Jasnica nas je oduševila svojom energijom i pričama iz ovog kraja i uživali smo u svakoj sekundi obilaska. Nakon toga je uslijedila prefina večera i degustacija vina, a ostatak večeri ostaje u smijehu i magli.

 

tisucu-nijansi-zelene-04

 

Stigao je i zadnji dan našeg putovanja koji je opet započeo kavicom ispred doma, a nakon toga krenuli smo prema mjestu Rude gdje se nalazi jedan od najstarijih europskih rudnika bakra i željeza- rudnik sveta Barbara kroz koji nas je provela vodička prigodnog imena- Barbara. Nakon obilaska rudnika u kutama i kacigama zaštitne boje ovog izleta otišli smo do obližnje pekare i probali Rudarsku greblicu- slani kolač koji je bio uobičajeni obrok za rudare, a zaštićen je europskom oznakom zemljopisnog podrijetla na razini Europske Unije.

 

tisucu-nijansi-zelene-05

 

Kako je u nazivu izleta pisalo „Na kremšnite i žmul crnog vina“ otišli smo i do Samobora i posjetili sve što se posjetit stiglo (Stari grad Samobor, muzej, mostiće, park...) i isprobali kremšnite u svim verzijama. Budući da se nismo mogli usuglasit gdje su najbolje pao je dogovor da ćemo morat ponovit ovaj izlet.


Tekst: Ivana Radonić

Slike: svi pomalo

 

Više fotografija na Facebook stranici

 

HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
IBAN: HR4924070001100579795
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com
 
Radno vrijeme tajništva
utorak:   17:00 - 21:00
srijeda:  13:00 - 21:00