Prva jama

28 Ožujak 2012

Nakon vježbi kretanja po užetu prošlog vikenda na Marjanu i ove subote na Sutikvi, stigao je trenutak našeg silaska u prvu jamu. U pitanju je Zubanova jama koja se nalazi na zapadnim padinama brda Visoka, nedaleko sela Neorić. 

Nakon okupljanja u Solinu, zajedno u koloni vozimo prema Neoriću. Po izlasku iz sela skrećemo na šumsku cestu, pa njome pola sata "drndanja" do Zubanovih staja, gdje ostavljamo naše automobile i natovareni opremom dalje pješice do jame. Zubanovu je jamu još oko 1913. entimološki istražio ing. J. Klimech. Nakon toga su je istraživali monogi vrsni speleolozi tog doba, pa tako i naš legendarni predsjednik Umberto Girometta.

Otvor joj leži na 725 m.  Ulaz u jamu je vodoravno položen, elipsastog oblika i promjera 9x7 m. Nakon slaganja opreme i navlačenja kombinezona i čizmi, ulazu prilazimo s južne strane kroz žlijeb dužine 6m koji se postupno spušta grotla. Točnije, dio nas, jer je drugi dio ekipe preko gelendera došao na zapadni rub grotla i otamo se spustio u jamu. 

S ulaza se spuštamo prevjesno 20 m do prve dvorane amfiteatralnog oblika promjera 25x30 m i visine nekih 20 m. U sredini dvorane se izdiže stožasti sipar od naplavljenog kamenja i zemlje. Dvorana se dalje nastavlja u smjeru SZ i JZ u obliku dvaju kanala.

Zbog spriječavanja gužve u jami podijelili opet smo se podijelili u dvije grupe. Mi smo prvo krenuli u smjeru SZ  gdje se ulazna dvorana širi u poveću dvoranu veličine 9x10 m i visine oko 23 m. Tlo dvorane je pokriveno špiljskom ilovačom s velikim brojem kostiju malih sisavaca i ptica. Iz nje smo kroz jedan prizemni otvor visine 0,5 m, a širine 1 m otpuzali u smjeru JZ u nešto veći kanal. Smjer kretanja ovog kanala je prema zapadu, a onda pred kraj skreće na sjever. Prostorija je ispunjena brojnim stalaktitima, stalagmitima, manjim sigastim zavjesama, prevlakama i manjim bazenima koje je izdubila voda, te smo se do kraja obilaska jame mogli uvjeriti da je to i špiljskim ukrasima najbogatiji dio Zubanove jame.

Zatim smo se istim putem vratili natrag u ulaznu dvoranu i krenuli  u JZ kanal. On je većih dimenzija od onog SZ. Širine je 16 m, a visine nekih 10 m. Visina stropa se poslije 20 m postupno spušta do glonđi. Ovaj je kanal dug oko 60 m, dok mu širina oko 15 m. Visina od vrha glonđi do stropa je oko 6 m. Tu nam je i Marin održao kraće predavanje o špiljskim ukrasima, o tome kako nastaju i koliko je važno da nakon našeg izlaska iz jame za nama ne ostane nikakav trag, a posebice nikakvo oštećenje na špiljskim ukrasima.

Spomenuti se kanal spušta pod kutem od 40° i naglo sužuje, te se iza njega nastavlja u smjeru JZ treći kanal dužine 50 m. Tu smo dostigli i samo dno jame na nekih 50 m ispod grotla.

Sad se trebalo uspeti natrag, a to je u svakom slučaju nešto zahtjevniji dio, ali su se vježbe na Marjanu i Sutikvi isplatile te su svi školarci bez ikakvih problema izašli na površinu.

Ipak, najzahtjevniji dio jamarenja j bilo ono što je uslijedilo po našem povratku iz jame. Speleološko krštenje! Vođa škole je morao odraditi tešku zadaću krštenja svih koji su se po prvi puta spustili u jamu. A krštenje se obavlja na sljedeći način...

Prvi puta "Za planinarstvo", pa "Za prijateljstvo" i treći put "Za speleologiju". Navodno je u pitanju stari običaj, a bolje da izumre selo, nego običaj! :)

Nakon krštenja, logističar Filko hrani gladna usta delicijama s roštilja, a za desert je tu i Vesnina torta. Tako okrijepljeni i zadovoljni viđenim krećemo natrag prema svojim domovima, puni dojmova i iščekivanja nadolazećeg vikenda.

Tekst i fotografije: Denis Vranješ