21 Svibanj 2019
U subotu smo s Prirodoslovcima bili na izletu na omišku ferratu. Našli smo se na Sukoišanskoj i onda 60-kom krenuli u Omiš.
Tamo nas je dočekao Damir s kojim smo došetali do parkinga, a na parkingu su nas dočekale nastavnice Tina i Zrinka i vodiči Sanja, Pepi i Vinći.
Dobili smo opremu, objasnili su nam kako se treba penjati, rekli nam nešto o stazi te smo krenuli. Penjali smo se po četvero, a ispred i iza su bili vodiči. Penjanje je bilo zahtjevno iskustvo, ali se sve isplati kada vidiš pogled. S jedne strane se vidi cetinski kraj, izgleda čarobno poput onih slika iz bajki, kao da se u njemu skriva tisuću malih patuljaka i vilenjaka.
S druge strane je bilo prostrano more.
Kad smo se popeli gore došli smo do tvrđave Fortice. Tamo smo se odmorili, a sav trud i energija koju smo potrošili na putu do gore se vratila. Mir i tišina s prekrasnim čarobnim pogledom.
Najveći problem bilo je spuštanje. Spuštali smo se kroz šumu, a dok smo se spuštali dosta smo se sklizali i to nam je bio najveći problem. Na svu sreću tu su bili naši dragi prijatelji stabla koja su nam više puta spasila život.
Kada smo se spustili vratili smo opremu i pozdravili se sa svima. Poslije spuštanja većina nas je otišla na zasluženu kavu. Omiš kao i omiška ferrata prelijepo su mjesto koje stvarno vrijedi posjetiti. Od svega najviše mi se svidjelo penjanje i potaknulo me da bih češće mogla ići na to prekrasno mjesto. Izlet je bio fantastičan i jedva čekam idući.
Antolela Prkić, 1. e