Bugi i Miki ispraćeni na posljednji počinak

06 Ožujak 2018

Danas su tisuće planinara, ne samo Mosoraša već i članova brojnih dalmatinskih planinarskih društava, pripadnika HGSS-a, ragbijaša RK "Nada" i prijatelja na posljednji počinak ispratile dvojicu uistinu velikih ljudi. Braću koja su svojom skromnošću i blagošću svakog postupka trajno osigurali mjesto u srcima svih planinara i posjetitelja planinarskog doma "Umberto Girometta". Ispratili smo ih na njihovo zajedničko posljednje putovanje, jer su sve radili zajedno i sudbina je tako htjela da zajedno otiđu iz naših života.

Usprkos njihovim bezbrojnim priznanjima koje su zaslužili kao vrsni planinari najveća nagrada im je bila mogućnosti pomoći. Pomoći svakom planinaru dobronamjernim savjetom, bandažiranjem ozlijeđenog gležnja izletnice na Ljuvaču ili previjanjem ogrebotine planinara koji se poskliznuo silazeći s Kabla. I sve to umirujućim glasom, ne skidajući pri tom ni u jednom trenu blagi osmijeh s lica.

Gotovo da nema planinara koji nije poznavao ova dva velika čovjeka koji su opravdano za života zaslužili titulu „dobrog duha Mosora“. Rijetki su bili vikendi kad Mikija ne bi zatekli na dežurstvu na planinarskom domu. I znali bi odmah i bez pitanja, da su tog vikenda ragbijašice Nade na nekom turniru, jer nije bilo drugog razloga za nedolazak na Mosor. Gore je bio njihov drugi dom...možda čak i prvi.

Na svakoj manifestaciji koje je organiziralo naše planinarsko društvo, Uspona 100 žena na vrh Mosora, Dana Mosoraša ili Dana hrvatskih planinara, uvijek su se svi divili kuharskom umijeću našeg Bugija. U svaki zalogaj utkao je svoju ljubav prema kuhanju i to se nije ni trudio skriti. Nesebično dajući sebe, svoje slobodno vrijeme i neiscrpnu energiju stvorili su planinarski dom mjestom ugodne atmosfere. Mjesta gdje se svatko osjećao dobrodošlim, bez podjela i zajedljivih komentara. Poklanjajući osmijeh na licu i radost u srcu svakom putniku namjerniku.

Vijest o teško pojmljivoj tragediji poput munje se proširila u planinarskim krugovima i nema osobe koju nije opekla i suze joj na lice nagnala. Na stazi koja vodi prema planinarskom domu, jedan pored drugoga, brat do brata. Na stazi prema njihovom drugom domu…možda čak i prvom.

I te je subotnje večeri nad Mosorom lijevala kiša, dok su se tmurni oblaci gorke sudbine nadvijali nad sve naše živote, a ne samo nerazdvojne braće. Braće čija su srca u savršenoj simfoniji kucala kao jedno, i u sreći i u tuzi, do zadnjeg daha mosorskog zraka. Jedan za drugoga do posljednjeg trena.

Kad se prvo ugasilo, nestalo je žara i u srcu drugoga. Scenarij je to kakav samo život može napisati, a možda je to upravo nešto što su i oni htjeli. Za Mosor su živjeli i ako su mogli birati, vjerojatno bi Mosor izabrali za kraj. Ali prerano su otišli. Prerano je stigao taj kraj.

Miki, Bugi, Mosoraši vam daju obećanje da će nastaviti širiti pozitivnu energiju i da će svakoga dočekivati široka osmijeha i raširenih ruku. Planinarski dom i društvo „Mosor“ čuvati će uspomenu na ova dva vrijedna i samozatajna čovjeka koji su nas svojoj nesebičnošću zadužili za sva vremena. I dok bude Mosora i Mosoraša, gdje god da krenemo i vi će te biti s nama. U našim srcima i mislima.

Počivali u miru Mosora, draga braćo.

Denis Vranješ

predsjednik HPD Mosor