19 Siječanj 2012
Već smo duže vrijeme planirali prvi produženi vikend ove godine provesti u Istri. Problem je iskrsnuo malo prije polaska. Naime, naš Vinci se razbolio tako da smo se morali bez njega uputiti. Malo prije polaska dao nam je sve potrebne informacije kako bi nam vikend bio što ugodniji. Nas devet uputilo se sa dva auta prema Labinu, u blizini kojeg se nalazi planinarska kuća Skitača, koja je bila naša baza idućih dana.
Tamo smo stigli kasno navečer. U Skitači nas je dočekao naš domaćin Livio, koji nam je pokazao planinarsku kuću u kojoj je nekada bio smješten župni dvor. Livio se te večeri vratio u Labin tako da smo u kući ostali sami. Sutradan, u petak, rano buđenje i polazak prema Učki. Prije uspona na Vojak, najveći vrh Učke, posjetili smo Velu dragu. Vela draga je krški fenomen, nastala rasjedanjem terena, a trošenjem stijena na njenim rubovima je nastalo nekoliko vitkih kamenih stupova. Od 30-tih godina prošlog stoljeća do današnjih dana brojni alpinisti se penju po njenim stijenama. Kroz Velu dragu prolazi poučna staza dužine 600 m.
Dalje nas je put vodio prema planinarskoj kući Poklon koja se nalazi na istoimenom prijevoju koji dijeli Učku od Ćićarije. Ovaj prijevoj predstavlja glavno uporište za većinu izleta prema Vojaku. Obzirom da je toga dana puhala jaka bura, odlučili smo se za uspon s mjesta koje se nalazi nešto niže od prijevoja. Uspon počinje sa ceste, nedaleko od gostionice Dopolavoro. Prvi dio puta vodi kroz gustu bukovu šumu i nakon sat vremena hoda dolazi se do sedla između Vojaka i Suhog vrha. Do vrha nam je trebalo još pola sata. Na samom vrhu nalazi se toranj sa kojeg se pruža pogled na sjeverni Jadran s otocima, Gorski kotar, Riječki zaljev, Julijske Alpe i Dolomite u Italiji. Spustili smo se stazom prema Poklonu, i tamo se u planinarskoj kući okrijepili čajem.
Toga dana smo još posjetili Hum, najmanji grad na svijetu, te Roč i Buzet. U Skitaču smo se vratili kasno navečer. Idući dan smo započeli kavom i razgledavanjem Labina. Labin je grad čiji se stari dio nalazi na brežuljku, a novi dio grada je smješten pod brežuljkom i zove se Podlabin. Grad ima veliki broj kulturno-povijesnih spomenika, živopisnu arhitekturu te brojne umjetničke ateljee. Više od 400 godina u Labinu i okolici odvijala se intenzivna rudarska djelatnost.
Dalje nas je čekao Pazin, sjedište Istarske županije. Smješten je u središtu Istarskog poluotoka, na zaravni koju okružuju okolna brda formirajući kotlinu. Stari dio grada smješten je nad strmim liticama ispod kojih se nalazi ponor rječice Pazinčice tvoreći tako geološki fenomen poznat kao Pazinska jama. Posjetili smo jamu kroz koju vodi poučna staza i koja je bila inspiracija Julesu Verneu za roman Mathias Sandorf. Tog dana vidjeli smo i Motovun i Grožnjan. Slijedio je povratak u dom i večer druženja uz vatru.
Sutradan nas je čekao otočki vrh, pa se rano ustajemo, nalazimo s Liviom u Labinu te mu predajemo ključeve "Skitače“ i nakon kave vozimo prema Krku. Nakon prelaska mosta, vozimo još 40-tak kilometara prema Baškoj i na prijevoju Treskavac ostavljamo auta i započinjemo sa usponom na Obzovu, najviši vrh Krka, visok 568 metara. Do Obzove se stiže preko Velog vrha, krševitim kamenjarom. Za uspon nam je trebao 1.30 h. Pogled s vrha je predivan. Vide se Prvić, Sv. Grgur, Goli otok, te u daljini Rab i Velebit. Nakon kratkog odmora, spuštamo se istim putem do auta i put Splita.
Iako smo vidjeli mali dio Istre ona nas je oduševila i veselimo se novoj prigodi da je posjetimo.
Ekipa: Sanja, Senija, Nata, Meri, Tea, Anita, Robo, Marijana i Sandra
Tekst: Sandra Kuzmanić
Fotografije: Tea Radić i Meri Prar