26 Rujan 2011
Na red je stigla treća dionica Velebitskog planinarskog puta, ona na južnom Velebitu, od Baških Oštarija do Stapa. Za to vrijeme lakša grupa koju vodi naš mladi bračni par planinarskih vodiča Marijana i Robert Kaštelančić proći će predjelima Dabarskih kukova. Usprkos velikim vrućinama koje još uvijek vladaju, na turu po VPP-u iznenađujuće kreće čak 26 sudionika. A prije polaska hitro do pl. kuće „Vila Velebita“, gdje je na zidu pored ulaznih vrata u kuću uzidan metalni žig VPP-a.
25 Rujan 2011
Čak tri praznika u jednom tjednu neodoljiv su mamac da se uputimo na neka udaljenija planinarska odredišta. Prvotni plan je bio uspon na Großglockner, ali nepovoljne vremenske prilike u drugoj polovici lipnja, s puno novog snijega, primorale su nas da nađemo novu destinaciju. Julijske Alpe, Triglav, mnogo više obećavaju, pa se brzo u nedjelju dogovaramo oko polaska, a u utorak ujutro već jurimo Dalmatinom prema Sloveniji. Putem još u Zagrebu kupimo Marka, našeg prijatelja i kolegu vodiča iz PD „Imber“.
23 Rujan 2011
Jamu Mokre noge pronašli su članovi SAK Ekstrem 2009. godine (Kotarac i Topić) prilikom izviđanja terena za ekstremovu zimsku turu. U prvom navratu spustili su se 50-ak m duboko koristeći se debljim granama za spuštanje niz manje ulazne vertikale. Od tada se istražuje u više akcija (članovi Ekstrema i Imbera) pri čemu je jama nacrtana do -430 m a spustilo se u dvoranu na -700 m. Ime je dobila zbog kišnog vremena i mokrih nogu na prvome istraživanju.
22 Rujan 2011
15-16. listopada 2011. g.
05:45 – okupljanje na sutobusnoj postaji Sukoišanska
06:00 – polazak prema Učki
Učka je planina jednostavna oblika, s dvije strme padine i oštro ocrtanim hrptom. Hrbat je najviši u početku (Vojak, 1396 m), odakle se preko vrhova Brgud (906 m), Šikovec (779 m) i Sisol (883 m) postupno spušta prema jugu do Plominskog kanala, gdje naglo tone u more. Zahvaljujući ponajviše bogatstvu i raznolikosti biljnog svijeta, Učka je 1999. godine proglašena parkom prirode.
21 Rujan 2011
Neizreciva je ljepota cijelog Gorskog Kotara, a osobito Samarskih i njima sestrinskih Bijelih stijena prema kojima smo se uputili! Od Splita do doma na Tuku put se čini beskrajan... Vruć je ljetni dan, lišeni smo air conditionera u autobusu, ali ništa ne može uništiti naše dobro raspoloženje. Iz užarenog Splita krenuli smo u sedamnaest sati s naše tradicionalne stanice u Sukoišanskoj, nadajući se osvježenju čistim gorskokotarskim zrakom i ipak za nekoliko značajnih stupnjeva nižoj temperaturi.
Stranica 466 od 467