Po Učki i Labinštini

PDFIspis

Ucka2011malaProšlog nas je vikenda put doveo do Istre. Po programu izleta za ovu godinu, nakon prošlogodišnjeg posjeta parku prirode Papuk, došao red na izlet u park prirode Učka. Inače, oba su iste godine dobila današnji status zaštite, 1999. godine.

Na put smo krenuli u subotu ujutro, praćeni burom koja nas je tvrdoglavo slijedila gotovo cijelog vikenda. Zbog nje smo morali kod Benkovca napustiti autocestu, te se starom cestom preko Gračaca i Udbine probili do Zira, gdje smo opet izašli na "Dalmatinu". Sve to je prouzročilo da na Poklon stignemo sa 2 sata kašnjenja. Tu nas dočekuje i Ivana, Tamarina rodica koja je s nama bila na raftingu na Neretvi krajem kolovoza. Ona će također danas s nama na vrh. Inače, Poklon (922 m) je prijevoj koji dijeli Učku od Ćićarije, a Istru od riječkog područja. Naziv je vjerojatno dobio po tome što su se istarski hodočasnici ovdje klanjali kad bi po prvi put ugledali crkvu Gospe Trsatske.

 

Ucka201108

 

Bura i dalje tvrdoglavo puše, ali nakon brze pripreme ispred suvenirnice  i zatvorenog pansiona krećemo kroz bukovu šumu prema Vojaku, najvišem vrhu Učke. Za to vrijeme vozač kreće prema Lovranu, gdje bi se kasno poslijepodne trebali spustiti. Putem nas iznenađuje veliki broj planinara koje susrećemo na stazi, usprkos vjetru koji puše. A kako će tek puhati kad pred vrhom izađemo iz ove relativne šumske zavjetrine. Staza je lijepo uređena i putokazima označena, a na nekoliko mjesta siječe cestu prema vrhu. Pogleda zbog guste šume baš i nema, ali srećom baš iz istog tog razloga nema ni jačih udara bure, koji se razbijaju u okolnim deblima i među gustim granjem.

 

Ucka201101

 

Na vrh stižemo za tek nešto više od 1h hoda, pa se brzo penjemo na kameni razgledni toranj s kojeg se pruža prekrasan pogled. Po obodu cijelog tornja su ocrtani vrhovi koji se vide u daljini, pa lako razaznajemo i vrhove u Julijskim Alpama. Većini je ipak najugodnije iznenađenje što se u daljini vidi i snijegom pokriven Triglav. Ali pogled leti i dolje prema Rijeci, prema Gorskom kotaru i Velebitu, preko Kvarnera i uzduž hrbata Učke do Kamenjaka i Briona obasjanih suncem. Cijela Istra je kao na dlanu, a u daljini vidimo i Tršćanski zaljev, da bi krug zatvorili Ćićarijom koja se „rađa“ baš tu negdje iznad Trsta i pruža se sve do Poklona s kojeg smo krenuli na Vojak. Bez sumnje jedan od najljepših pogleda koje sam doživio u našim planinama. Sam vidikovac je visok 5 m, tako da se često za vrh može pronaći podatak da se uzdiže 1401 m iznad mora.

 

Ucka201102

 

Nakon fotografiranja, sklanjamo se od bure tražeći zaklon uz južni zid vidikovca. Neki pauzu koriste da planinarske dnevnike obogate žigom vrha, dok se ostali osiromašuju zalihe iz ruksaka, da bi smo potom zajedno krenuli strmo nizbrdo prema jugu i sedlu pod Vojakom. Tu je križanje sa poprečnom stazom koja se uspinje iz Male Učke sa zapada i spušta u Lovran prema istoku, dok staza pravo nastavlja po hrbatu Učke sve do Plomina gdje naglo "tone" u more. Mi krećemo dolje prema 1400 m nižem Lovranu, stazom koja ubrzo postaje iznimno strma, pa taj dio "skijamo" niz sipar. Kako se sve više približavamo Lovranu tako do nas sve glasnije dopiru melodije koje se šire iz tog slikovitog gradića u kojemu se danas održava "Marunada". Zbog kašnjenja u dolasku nemamo više vremena za skretanje prema Knezgradu. Noć pada, pa se odmah spuštamo u Lovran, a ovaj vrh moramo ostaviti za neki od sljedećih posjeta Učki. A dolje je fešta. Cijeli gradić pulsira od veselja, a pjesma se razlijeva niz kaletice sve do mora. Dio ostaje kušati autohtona jela od kestena, dok se mi spuštamo na obalu u potrazi za osvježenjem u obliku pivske boce. I pronalazimo jedno mirno mjesto u samoj lučici s prekrasnom noćnom vizurom Rijeke.. Savršen kraj dana!

 

Ucka201100

 

Ubrzo vozač stiže po nas, pa nastavljamo naš put prema Skitači, gdje smo dogovorili noćenje u planinarskoj kući. Ali prije toga zastajemo u Labinu, gdje će naša Vanja prenoćiti kod svojih starih prijatelja. Još 20-ak kilometara dalje i stižemo na Skitaču. Tamo nas dočekuju naši domaćini, a jedan od njih je Vedran Kos, kustos gradskog muzeja u Labinu, koji će nas sutra upoznati s Labinom. Za večeru nam je poslužena slasna "maneštra", pa sam poput mnogih morao i po repete. Njam, njam…baš ono što mi je trebalo nakon cijelog dana puta i planinarenja. Blažena bila subota! Ostatak večeri je proveden uz vatru, "gusle", pepeo i pregršt smijeha, dok je kuća lagano tonula u noćni mir.

 

Ucka201103

 

Jutro brzo sviće, a bura i dalje puše. Nakon doručka i spremanja ruksaka, krećemo s Vedranom u kraći obilazak vrhova uokolo Skitače. Ni bura ne uspijeva otpuhati oduševljenje vidicima koji se pružaju daleko, daleko. S Orlića vidimo i Rabac i Labin u koji ćemo se uputiti odmah po povratku pred kuću.

 

Ucka201106

 

Brzo se ukrcavamo u autobus i hitamo prema tom starom rudarskog gradu o čijoj prošlosti još govore ostaci nekadašnjih pogona za obradu kamenog ugljena i rudnika koji su se spuštali u dubinu i do 700 m. Vedran nas vodi u šarmantni stari dio grada koji odiše prošlošću sa svojim prekrasnim raznobojnim vilama, crkvama i uličicama. Otvara nam muzej grada Labina te nas vodi kroz njegov iznimno zanimljiv postav, te nam pričom dočarava život Labinjana kroz bogatu povijest ovog srednjovjekovnog grada. Za kraj nas spušta u podrum muzeja gdje je izgrađena vjerna kopija nekadašnjeg rudnika s oknima, lokomotivom i vagonima, s natpisima na zidovima, zvukovima i glasovima koji nas vraćaju u rudarsku prošlost Labina.

 

Ucka201104 

 

Za kraj obilaska grada uspinjemo se na njegovu najvišu točku, Forticu, s koje se pruža nezaboravan pogled na grad, na Labin, Rabac, Učku i gotovo cijeli Kvarner. Time smo okončali obilazak grada, ali prije silaska u Rabac zastajemo s Vedranom u "Velo caffe-u" na kavici i izvrsnim kolačima. Opraštamo se od našeg novog prijatelja, uz obećanje da ćemo se uskoro opet vidjeti i to s „Nadinim“ dresom, napuštamo zidine starog grada i krećemo nizbrdo stazom prema Rapcu kroz zaštićeni krajobraz Labin-Rabac-Prklog. Ono što stazi daje posebnu draž je njeno višestruko ispreplitanje s potokom koji se slijeva s labinskog platoa tvoreći na svom putu više vodopada i jezerca. Iako je staza većim dijelom u šumi, putem se otvara i pogled na uvalu Rapca, kao i na stijenu poviše nje u kojoj uočavamo penjača u okršaju s teškoćama. Dolje nas na kraju staze već čeka autobus da nas preveze na sljedeću točku našeg obilaska Istre.

 

Ucka201107

 

Vozimo se prema istarskom ulazu u tunel Učka gdje se duboko u zemljinu koru usjekla Vela draga. Školskim primjerom rasIjedanja terena nastala je ovdje uska draga strmih strana, a trošenjem stijena na njezinim je rubovima nastalo nekoliko vitkih okomitih kamenitih tornjeva visokih do 50m. Ti su tornjevi 1931. Godine privukli alpiniste iz Trsta i Rijeke, te je od tada do danas Vela draga popularno alpinističko penjalište. Najvitkiji toranj nazvan je Comiccijev toranj prema imenu slavnog alpinista iz tog doba. Putem nam o geološkom nastanku Vele drage "pripovijedaju" poučne ploče postavljene uzduž staze, dok se mi spuštamo prema dnu drage. Na pojedinim mjestima se nužno pripomoći i rukama, pa nam to dolazi kao šećer na kraju ovog relativno laganog izleta. Fotografiramo se na kukovima, pod njima i u svim mogućim i naizgled nemogućim situacijama. Uživamo i teška srca se rastajemo s ovim čarobnim mjestom.

 

Ucka201109 

 

Još prije povratka u Split kraća stanka u Rijeci da se obiđe središte grada, a neki su tu prigodu iskoristili da se, predvođeni Vanjom koja izvrsno poznaje grad, popnu na Trsat. Kasnije nam u autobusu „vade mast“ što se nismo i mi odlijepili s Korza, ali treba nešto ostaviti i za sljedeći posjet Rijeci, tješimo se. Vožnja je upotpunjena pjesmom, veseljem i Balaševićevim stihovima, kao zagrijavanje za naš skorašnji masovni mosoraški pohod na Zetru. A putem smo se opskrbili i zalihama ukusnog sira škripavca, za što je zaslužna naša Dija koja se jučer dogovorila s gospođom dilericom da nam na tajnoj lokaciji donese značajne količine bijelog.

 

Ucka201110

 

Učka i Labinština su vjerujem ispunile očekivanja svih sudionika izleta, a vjerujem da su mnogi ugodno iznenađeni ljepotama ovog dijela naše domovine, te da će zasigurno opet doći napojiti dušu i tijelom koračajući nekom od brojnih staza po Učki, Labinštini ili Ćićariji.

 

Tekst: Denis Vranješ

Fotografije. Anica Kolić, Dubravko Perić, Pero Gabelić i Denis Vranješ