Treći vikend

02 Travanj 2014

"Prošao je lijep i ispunjen vikend, Napravili smo puno toga i svi ste pokušali voditi neosigurani smjer, što je super.

P.S. Bili ste jako dobri za vikend. Nemojte to pokvarit"

 

 

 

 

A-ha!

Jeste vidili vi to!?

Moran se pohvalit kako nas hvali naša profa nakon odrađenog vikenda :) iako san mora cenzurirat dio maila u kojem naše obveze i zadatke dijeli veličinom i fontom slova pravog gestapovca :P

No, vratimo se mi vikednu da me Tea ne bi dopala na završnom ispitu :D

 

Kao što je prirodno, budin se tek na "Ćoši"  u 8 ipo sa keson fritula u rukama. Gledan Frfu kako žvače neko pecivo dok se vrti ko trotul (nova riječ za Teu) pokušavajući parkirat auto. Stiže pomalo i Bocko, zatim Ana i Tea . . . navaljuju na fritule!

Nakon kratke dramske pauze naziru se tjelesa kaštelana, solinjana, mraviiinčana…? mraviiinjaaaačana? mraviiinjaka?...mraviiii…ne! Ugl. Igor je bia zadnji!!!

Dogega se i Foto u stilu "jeb'te mesich"!

 

 

I tako su lagano krenila curit Frfina "zrnca mudrosti" o sidrištima: dvi točke, tri točke, više od par točaka. Nepomično na dvi točke, na tri točke, četri… Pomično na…pretpostavite sami :)

Uslijedila je ispovijest o Sv. Bernardu, naravno sistemu, ne baš o njemu osobno…

Spuštaj čovika - blokiraj - stavi gardu - zaustavi - pribaci opet na spuštanje - zaustavi…sve smo to radili pokušavajući se sakrit od marčanog sunca dok su prve kapi znoja curile niz naša čela!

 

 

Pošteno nas je smantalo pa smo se po završetku druženja s Frfon pribacili u hlad stabala "A sektora" pod Vananas, Telegrin i Paukov strop. Malo smo penjali (neko dva, neko tri smjera), osiguravali, vježbali komunikaciju sve radeći pod budnim okom Tee i Ane.

 

 

Valja napomenit da je komunikacija od prošlog vikenda znatno napredovala te je onaj legendarni: "Igore, nategni me!", ovaj vikend evoluirao te sada glasi: "Leo, drž'me nategnutog!"

 

 

A nedilja!?

E, nedilja je bila za pamćenje!

Zašto? Pa, za većinu je pa' prvi klasični smjer! Svaka čast!

A kako je to teklo? Evo ovako:

Prvo se vozimo do Tugara na kavu u lokalnu birtiju. Pada trač partija, doživljaji sa sinoćnjih (ili nekadašnjih) partija, pada i jedan stariji gospodin na kelnericu…i tako.

Skupljamo se i mi iz dotičnog objekta prije nego krenu padat glave i vozimo strpljivo u koloni do Naklica!

 

 

Laganini se niz Lisičinu spuštamo do pod smjerove dok uz nas uporno teče potočić, a meni u glavi teku Gangsterovi stihovi:

"Teče, teče rijeka prema moru

More šumi i uzima sve…"

A sjetih se usput i Zeke i potočića, ali zeke nema jer nema leda da zamrzne potočić, a i da ima leda i svih inih uvjeta iz slavne pjesme, zeke opet ne bi bilo jer su tu, za svaki slučaj i lokalci koji bi se pobrinili da zeko završi u kakvom lončiću…

No nećemo sada o crnjacima…amo mi o onom po šta smo došli - Alpinizam!

 

 

Kako je nas šest učenika, a instruktora dva manje neko mora odmarat za početak. Pa odlučujemo Leo, Foto i ja ostat i sa Anom vježbat osiguranja, međuosiguranja, sidrišta, abseil, bernarda . . .

Uz zvuk potoka sad se Lisičinom širi još jedan zvuk, zvuk koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim - klinovi!

Onaj 'ko se bavi planinarenjem divi se tom zvuku, poštuje ga; lokalci te gledaju pogledom: "Koji je tebi!? Nisi normalan!!!", a "zeleni" ti sve po spisku jer uništavaš stijenu . . .

A mi smo malo tukli ovaj vikend. Stijena je razvedena, puna pješčanih satova, dobrih mjesta za čokove, a ima i dosta stabala! 

 

 

Da skratin malo ovo pisanje jer je kasna ura a ujutro se rano budin…evo šta smo popeli u nedilju:

Foto, vođen pročelnicom je popea Jutarnju Kavu.

Josipa Mišinu, a potom i Lea, Antonio vodi u Suho Drevo.

Igor sa Teom penje Toju koju kasnije Bocko i ja penjemo samo sa drugačijom završnom dužinom.

Bocko vodi najmlađeg Šimu u prvenstveni smjer kojeg naziva "Šimin stometarac".

 

 

P.S. Znate li šta znači naša Lipa Splicka Rič: "ŠPRLUN"?

Nemate pojma?

Znali smo… Ako vas uistinu zanima, pridružite nam se na prvoj idućoj alpinističkoj školi!

Do tada, ugodan ostatak godine!

 

Tekst: Josip Glavinović

Fotografije: Ana Buklijaš