Crtice s Triglava

25 Rujan 2011

 Čak tri praznika u jednom tjednu neodoljiv su mamac da se uputimo na neka udaljenija planinarska odredišta. Prvotni plan je bio uspon na Großglockner, ali nepovoljne vremenske prilike u drugoj polovici lipnja, s puno novog snijega, primorale su nas da nađemo novu destinaciju. Julijske Alpe, Triglav, mnogo više obećavaju, pa se brzo u nedjelju dogovaramo oko polaska, a u utorak ujutro već jurimo Dalmatinom prema Sloveniji. Putem još u Zagrebu kupimo Marka, našeg prijatelja i kolegu vodiča iz PD „Imber“.

 

 

 

 

 

Prvi dan, točnije poslijepodne, koristimo za obilazak Bleda, Bohinja i njihovih jezera i slapova, a bacili smo i oko na suncem okupan Triglav i na dom na Kredarici pod njim gdje ćemo preksutra noćiti. Usput tražimo i mogućnost prijevoza iz Bohinja u Mojstranu, kad se u petak spustimo ovdje.

 

 

 

 

Navečer stižemo u Mojstranu, gdje u muzeju planinarstva naletismo na našeg Stipu Božića, koji je upravo imao prezentaciju filma „Cho Oyu – Tirkizna božica“. Ne znam tko se više iznenadio, mi njemu ili on nama kad nas je ugledao u dvorani.Nakon filma se samo pozdravismo, jer je noć već padala, a mi još moramo i do Aljaževog doma na noćenje. A dom me oduševio, kako lokacijom, tako i komforom i urednošću.

 

 

 

 

Sutradan krećemo prema impozantnoj sjevernoj triglavskoj stijenu, koju namjeravamo prijeći stazom „Čez Prag“. Osigurana je klinovima i sajlama, a ploče putem upozoravaju na brojne stradale, pa nema opuštanja. A pogled…a pogled zove na opuštanje, da se sjedne na kamen i divi toj ljepoti koju je priroda isklesala u ovom kutku Alpa. Prišla nam putem i divokoza, tako blizu kako bi nam šapnula da joj pozdravimo rođake s Biokova.

 

 

  

 

Kao hipnotiziran gledam Škrlaticu i Stenar nasuprot nas, a užitak ne uspijeva pokvariti čak ni jedan poziv kojim Pero saznaje kako bi morao hitno na brod. Bez razmišljanja odlučujemo da se odmah sutra vratimo natrag na Vrata. Do noći bi trebali biti u Splitu. A pred nama još jedan sipar i izlazimo na Prag. Otvara se pogled na vrh i točkice planinara na njegovom grebenu. Sad još treba prijeći preko Triglavskog ledenjaka, pa izaći na pl. dom. Staza više nije ni tako strma, pa brzo savladavamo ovaj zadnji dio puta. Putem srećemo grupice planinara, većinom iz Hrvatske. Mnogi su se odlučili iskoristiti ove praznike za odlazak u Alpe.

 

 

  

 

Pred domom nema gužve, većina se još spušta s Triglava. Javimo se domaru gdinu. Dušanu, smjestimo u našoj sobici, pa nastavak uspona prema Triglavu. Sandra je putem nabila žuljeve, pa odlučuje da će nas pričekati na domu, a nas četvorica krećemo dalje. Uzimamo cepine u ruke, pa strmo po zasnježenoj padini prema grebenu.

 

 

  

 

Uskoro snijeg zamijenjuje kamen i tu počinje sajla kojom je osiguran ostatak puta do vrha. Susrećemo se srećom s tek rijetkim planinarima, jer nije lako mimoilaziti se na tako eksponiranim stazama. Oblak skriva dubine pod nama, dok se staza probija po uskom grebenu prema krovu Slovenije. Svaki korak je odmjeren, posebice zbog povremenih udara vjetra na grebenu, ali srećom bar ne grmi. Planina ne oprašta opuštanje. O tome najbolje svjedoče bezbrojne ploče u spomen na stradale tijekom uspona na Triglav.

 

 

  

 

I onda napokon na vrhu! A na vrhu tek jedna grupica planinara. I naravno, otkud bi bili ako ne iz domovine. Tri Varaždinca već ispijaju Guinees i nas časte tim crnim nektarom koji život znači. Oni su također danas namjeravali biti na Großglockneru, ali ih je baša kao i nas loša vremenska prognoza preusmjerila u Julijske Alpe. Uživamo u ovom trenutku, iako pogleda zbog oblaka nemamo. Aljažev stup (2864 m) je danas sasvim dovoljan da budem zadovoljan usponom.

 

 

 

 

Uz pozdrave, naši se novi prijatelji Varaždinci spuštaju na Planiku, a mi Sandri na Kredaricu. U domu opet nema gužve. Vjerojatno je loša prognoza za sutra mnoge nagnala da se još danas spuste s Triglava. Susrećemo tek jednu grupu Zadrana, koji su namjeravali ujutro na vrh, ali s obzirom na najavljeno pogoršanje, vjerojatno će odustati od tog nauma. Šaljemo u „Mosor“ razglednicu sa svim žigovima koje smo mogli naći u domu, pa na večeru. A nakon večere vrijeme je za počinak. Ujutro rano treba krenuti prema Vratima.

 

 

 

 

Te noći je po našem prozoru lupala krupa, ali srećom se sve smirilo do jutra. Samo oblaci i dalje dosadno leže uokolo nas. Na silasku krećemo drugom stazom, pa neke dijelove treba i otpenjavati.

 

 

 

 

Ali brzo stižemo do Aljaževog doma, a po tom i do auta. Sad je bilo još vremena samo za pizzu u Mojstrani, pa juriš prema Splitu! Triglav ostaje za nama, a mi krećemo prema jugu. Najviši vrh bivše države  je apsolviran, sad nas u rujnu čekaju Golem Korab i Titov vrv, drugi i treći vrh po visini. Ali to je već neka druga priča.

 

Sudionici: Aleksandra Kuzmanić, Pero Gabelić, Dalibor Bjelić, Marko Prelas i Denis Vranješ

 

Tekst i fotografije: Denis Vranješ