Izlet Postinje Gornje, Movran, Katića Staje, Bunari Rajčica

PDFIspis

bunari-rajcica

 

Pozivamo vas u nedjelju 25. listopada 2020. na izlet na Moseć. Krećemo od Gornje Postinje, prema vrhu Movran, te se vraćamo na stazu prema Katića Stajama. Nakon Katića Staja, posjetiti ćemo mistične, preko tisuću godina stare, bunare Rajčica, te se spustiti prema Niskom.

 

Dinamički plan izleta:

 

07:45 okupljanje na parkiralištu ispred HGSS-a u Šibenskoj ulici


08:00 polazak


Naše je odredište selo Gornje Postinje, smješteno na zapadnom dijelu plodnog Mućkog polja, na obroncima planine Moseć. Ta se planina proteže u dužini od 40 km sa južne strane ceste Muć – Drniš. Najviši vrhovi su, od istoka prema zapadu: Deveroga (725 m), Križina (762), Movran (838), Mačkovac (682), Kijenovac (703), Kragljevac (786), Popišanac (768) i Krpušnjak (795). Do tih vrhova vode stare pastirske staze, danas uglavnom zapuštene. Nekada je Moseć bio stočarsko područje, u samoj planini ima mnogo ostataka pastirskih nastambi u kojima su stanovnici podmosećkih sela od proljeća do jeseni držali blago na ispaši. Na žalost, stare kamene kuće propadaju, a bunari isklesani u kamenu živcu ne drže više vodu.


Od Splita nam do Gornjeg Postinja treba četrdesetak minuta vožnje, preko Klisa te zagorskih sela Konjskog, Prugova i Muća.

 

09:00 početak uspona na Movran


Polazna točka naše planinarske rute je je kod crkve u Gornjem Postinju (nadmorska visina 440 m). Uska asfaltna cesta vodi nas poljem, preko mostića na potoku Suvavi, te za 10 minuta stižemo do zaseoka Katići. Tamo započima pješačka staza koja blagom strminom vodi prema srcu Moseća, pastirskim nastambama u Zamovranu. Staza je nedavno markirana, široka i prohodna. Održavaju je lokalni lovci i stanovnici Katića, do čijih starih kuća i pojata put zapravo i vodi.

 

10:30 dolazak na Movran

 

Staza prolazi malom čistinom sa južne strane vrha (n.v. 750 m). Sa te čistine moguće se kroz kamenje i rijetku makiju popeti na najviši vrh Moseća – Movran (838 m). Sa vrha se pruža pogled na sjevernu i južnu stranu planine. Na sjeveru je Svilaja i sela na njenim južnim padinama: Radunić, Postinje, Muć, Ogorje. Na jugu vidik dopire do Kozjaka a vidimo i zakozjaćka sela: Nisko, Brštanovo i Gizdavac, malo dalje Lećevica, Dugobabe, Broćanac.


Nakon kratkog zadržavanja na vrhu vraćamo se istim putem prema čistini i nastavljamo prema Katića Stajama. Dalje od ove točke staza više nije markirana.

 

12:00 dolazak u Katića Staje


Napušteni zaselak u kojem je sačuvano nekoliko kamenih kuća (n.v. 660 m). U nekima od njih stanovnici Postinja i danas drže stoku. Desetak prekrasnih konja stalni su stanovnici sela. U stijeni između polusrušenih kuća sačuvana je jedna gustirna sa pitkom vodom. Južno od sela spuštamo se za desetak minuta u duboku vrtaču (n.v. 610 m) – stotinjak metara široka livada u čijem središtu se nalazi velika lokva – pojilo za stoku. Na rubovima livade nekoliko zidanih bunara, nažalost više ne služe svrsi. Ovo je dobro mjesto za kratki odmor i marendu.

 

12:30 polazak prema bunarima Rajčica


Uskom ugaženom stazom krećemo prema jugu, preko malog prijevoja Opasanca. Staza nije baš najvidljivija i na mjestima se gubi. Srećom su je krave i tovari dobro markirali, što je pomoglo vašem vodiču da odabere najbolju rutu. Nakon nekog vremena staza ipak prelazi u nešto širi konjski put koji se spušta u Nisko. Nakon pola sata hoda mi ćemo skrenuti sa tog puta uskom oputinom prema zapadu, prema Baturinim stajama (n.v. 430 m), te nakon još pola sata doći do bunara Rajčica (n.v. 400 m).


13:30 – 15:00 razgledavanje, odmor i ručak na bunarima Rajčica

 

Mistični Rajčica bunari oduševljavaju svojom ljepotom, premda djeluju prilično zapušteno i nema nikakvih oznaka za prilaz do njih. Deset skoro identičnih bunara izgrađeno je u savršeno posloženom suhozidu, a unutar svakog napravljene su i kamene skaline. Prema pričama mještana, bunari su tu od doba Turaka. U nekim se spisima navode i kao ‘rimski bunari’, što bi značilo da su stari i preko tisuću godina. Konkretnih dokumenata ili dokaza o njihovom podrijetlu još uvijek nema, jer još nisu temeljito istraženi. Bunari na Rajčici odigrali su veliku ulogu u životu mještana ovog kraja. Iz njih se pojila stoka, ali i odnosila voda za kućanstva, a brojna djeca tu su po prvi put zaplivala. Legenda kaže i da nikad nisu presušili.

 

15:00 polazak prema Niskom


Za silazak u Nisko nećemo se vraćati na ranije spomenuti konjski put, nego ćemo iskoristiti protupožarni makadamski put koji prolazi stotinjak metara južnije od bunara. On će nas za pola sata dovesti do zaseoka Bilobrci (n.v. 360 m). Dalje se uskom asfaltnom cestom spuštamo do glavne ceste u Niskom, gdje će nas na stanici čekati autobus.


16:00 Polazak autobusom za Split.


Nešto manje od sat vremena vožnje do Splita. Kroz Nisko, Brštanovo, Gizdavac, Prugovo... dalje znate.

 

Prijave za izlet: u prostorijama Društva, Sinovčićeva 2, srijedom od 13 do 21 sat, ili na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript , uplate moguće i na iban društva uz obaveznu prethodnu najavu na email.
Prijevoz: autobus s ograničenim brojem sudionika i uz poštivanje epidemioloških mjera (obavezne maske).

Informacije: u prostorijama Društva i na telefon 021/394-365,
Oprema: gojzerice, odjeća primjerena vremenskoj prognozi, hrana i piće, mobitel, baterijska lampa.
vodič: Ivica Sorić 091/430-5872.
Težina: K2–T1

Trajanje: 4,5 sata hoda (bez odmora)
Visinska razlika: cca 450 metara uspona, 550 m silaska.

 

Prisutni na izletu sudjeluju na vlastitu odgovornost i dužni su pridržavati se uputa vodiča. Nije dozvoljeno uznemiravanje životinja, branje biljaka, te bacanje otpada po okolišu.
Vodič zadržava pravo izmjena i dopuna u programu izleta ovisno o okolnostima.

 

 

Kondicijska zahtjevnost:
 
K1 - lagano (visinska razlika manja od 500 m)
K2 - srednje teško (visinska razlika od 500 do 1000 m)
K3 - teško (visinska razlika od 1000 do 1300 m)
K4 - vrlo teško (visinska razlika veća od 1300 m)
 
Tehnička zahtjevnost :
 
T1 - nezahtjevno (bez upotrebe ruku i pomagala)
T2 - srednje zahtjevno (povremena upotreba ruku za lagano penjanje)
T3 - zahtjevno (povremeno penjanje uz upotrebu ruku i pomagala - via ferrata, a zimi povremena upotreba dereza i cepina)
T4 - vrlo zahtjevno (duže i zahtjevnije dionice osiguranih putova, a zimi konstantna upotreba dereza i cepina)