Izlet u NP Sjeverni Velebit, 9.-10.6.2018.

PDFIspis

Sjeverni Velebit 01Pozivamo vas da nam se za vikend od 9. do 10. lipnja pridružite na izletu u NP Sjeverni Velebit s obilaskom čuvene Premužićeve staze i usponom naVeliki Zavižan (1.676 m/nv) i Mali Rajinac koji je s 1.699 m/nv najviši vrh sjevernog Velebita.

 

 

NP SJEVERNI VELEBIT je naš najmlađi nacionalni park , a odlikuje se velikim i očuvanim šumama, raznolikosti krških oblika, živog svijeta i krajobraza na malom prostoru, zbog čega je i proglašen nacionalnim parkom. Prostire se na površini od 109 m2 i obuhvaća nekoliko otprije zaštićenih područja: strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, botanički rezervat Visibaba, botanički rezervat Zavižan – Balinovac – Velika kosa, Lukina jama..Zahvaljujući dobroj očuvanosti ekosustava Sjeverni Velebit dom je medvjedu, vuku, risu i surom orlu, a iako Velebit nije visoka planina, tu su tipično visokoplaninske biljne i životinjske vrste poput runolista, bora krivulja, žutokljune galice, tetrijeba... 

Dinamički plan:
SUBOTA:
05,15 – okupljanje na autobusnom okretištu Sukoišanska
05,30 – polazak prema Krasnom i nastavak puta u NP Sjeverni Velebit
10,30 – dolazak na ulaz u NP (Babić Sića), polazak poučnom Stazom zviri do pl.doma Zavižan
11,30 – dolazak na pl.dom Zavižan, kratka pauza, obrok iz ruksaka

 

Sjeverni Velebit 02


12,00- polazak prema vrhu veliki Zavižan


Veliki Zavižan (1676 m) je krševit, klekovinom obrasli vrh, najpopularniji i najposjećeniji među velebitskim vrhovima. Sam vrh je gol te ima izvanredno lijep vidik, posebno su dojmljivi vidici na more, a dobro se vidi i veliki dio Velebita, Rožanski i Hajdučki kukovi, Veliki Kozjak. Na vrhu je upisna kutija sa žigom, kao i stanište strogo zaštićenog krškog runolista.


13,30 – nastavak puta Premužićevom stazom do Gromovače i Rossijevog skloništa, te natrag do pl.doma Zavižan.

Premužićeva staza je sagrađena po ideji šumarskog inženjera Anti Premužiću, a građena je u vremenu od 1930. – 1933. godine. Danas je smatramo pravim remek-dijelom graditeljstva jer je građena u kamenu-suhozidu, te je položena tako da nas na vrlo jednostavan način vodi u najsurovije i najkrševitije dijelove sjevernog Velebita – Hajdučke i Rožanske kukove. Duga je ukupno 57 km, a kroz sjeverni Velebit vodi 16 km staze i s nje se odvaja uspon na Gromovaču, najviši vrh Rožanskih kukova (1676 m), i najpregledniji vidikovac na veličanstveni kameni labirint kukova, a izniman je i vidik na more.

 

Sjeverni Velebit 03

Rossijevo sklonište (1580 m) nalazi se u srcu Rožanskih kukova, neposredno ispod stijene Pasarićeva kuka. Sagrađeno je 1929. god., i nazvano po istraživaču velebitske flore Ljudevitu Rossiju, a prije nekoliko godina je i obnovljeno. 


19,30 – povratak u Krasno gdje nas čeka večera i smještaj u smještajnim jedinicama i restoranu Degenija koje se nalazi na 1000 m nadmorske visine, a u blizini svetišta gospe od Krasna.


KRASNO – je jedno od naših najvećih planinskih naselja, smješteno na sjevernim obroncima Velebita, na oko 800 m n/v, u granicama parka prirode Velebit. Selo se sastoji od četrnaest zaselaka raštrkanih u slikovitoj Krasnarskoj dolini koja je sa svih strana okružena visokim i šumovitim strminama i vrhovima. Zaseoci većinom nose nazive po prezimenima ljudi koji ovdje žive: Vukelići, Glavaši, Anići, Devčići i dr. Stanovnici ovog kraja pretežno se bave stočarstvom, mljekarstvom, obradom drveta, uzgojem žitarica, a u novije vrijeme turizmom. U Krasnu se nalazi najstarija šumarija u Hrvatskoj osnovana 1765. God, a tu je i uprava NP Sjeverni Velebit. Povrh sela nalazi se nadaleko poznato Svetište Majke Božje od Krasna iz XVIII stoljeća.


NEDJELJA:
07,00 – buđenje i doručak u restoranu Degenija
08,00 – odlazak do parkirališta pl.doma Zavižan.
09,00 – kretanje na kružnu turu do Malog Rajinca, te natrag Krasanskim jezerima.

Mali Rajinac (1699 m) najviši je vrh sjevernog Velebita, vidik je dosta pregledan, na vrh Veliki Rajinac koji je nešto niži, na Hajdučke i Rožanske kukove, te na sjevernoj strani prostrana Jezera. Vršni dio ima oblik malog kamenitog grebena s nekoliko rastrganih stijena. Tuljac sa žigom je zaklonjen u vršnoj stijeni. Krasanska jezera (1500 m) prostrana su travnata visoravan orijentirana prema Krasnu. Visoravan je valovita i duga oko 4 km, a ime je dobila po brojnim lokvama koje se na dnu ponikvi održi do kasnog ljeta, zbog čega je cijela visoravan bila pogodna za stočarstvo.Usred livade ruševina je nekadašnje kapelice, zvana Crkvina sv. Ante.

 

Zavižan 04


15,00 – predviđen završetak ture i povratak prema Krasnu, gdje ćemo se samo nakratko zaustaviti u sirani Runolist.
16,30 – ručak u Kuterevu – OPG Butina
22,30 – dolazak u Split


„U veličanstvenoj povorci tu su za vječnost sabrana najdostojnija alpinska veličanstva kao nigdje drugdje na Velebitu, u tolikoj množini, a na takvoj visini i na relativno malom prostoru.“
Dr.Ivan Krajač, 1930. god.

Prijave za izlet uz uplatu: u prostorijama Društva, Sinovčićeva 2, utorkom, srijedom i četvrtkom od 18 do 22h te petkom od 8 do 12h
U cijenu izleta je uračunat prijevoz, ulaznice u NP Sjeverni Velebit ,smještaj u hotelu Degenija, večera u subotu, te doručak i ručak u nedjelju. 
Oprema: izletničko-planinarska (prilagođena vremenskim uvjetima). Sudionici izleta koji ne budu imali adekvatnu planinarsku obuću (gojzerice, planinarske patike), neće moći sudjelovati na izletu.
Težina: K2 – T1
Informacije: u prostorijama Društva i na telefon 021/394-365
Glavni vodič: Dolores Plastić (098/1816171)

Prednost kod popune autobusa imaju prijavljeni s cjelovitom uplatom izleta.
Prisutni na izletu sudjeluju na vlastitu odgovornost i dužni su pridržavati se uputa vodiča. Nije dozvoljeno uznemiravanje životinja, branje biljaka, te bacanje otpada po okolišu.
Vodič zadržava pravo izmjena i dopuna u programu izleta te pravo promjene satnice ovisno o okolnostima.

Kondicijska zahtjevnost:
K1 - lagano (visinska razlika manja od 500 m)
K2 - srednje teško (visinska razlika od 500 do 1000 m)
K3 - teško (visinska razlika od 1000 do 1300 m)
K4 - vrlo teško (visinska razlika veća od 1300 m)


Tehnička zahtjevnost :
T1 - nezahtjevno (bez upotrebe ruku i pomagala)
T2 - srednje zahtjevno (povremena upotreba ruku za lagano penjanje)
T3 - zahtjevno (povremeno penjanje uz upotrebu ruku i pomagala - via ferrata, a zimi povremena upotreba dereza i cepina)
T4 - vrlo zahtjevno (duže i zahtjevnije dionice osiguranih putova, a zimi konstantna upotreba dereza i cepina)