Alpinistička škola - Uskršnji vikend

PDFIspis

Alpinisticka 09Subota 26.03.2016., 4. vikend alpinističke škole. Mjesto radnje, Sitno Gornje, padine iza vodospreme. Tema, popuštanje konopa prema drugom penjaču iz autobloka na sidrištu. 

 
 
Ujutro u 8:00 dozivanje na mobitel, namušilo se nebo, s moje balature Sitno je skroz crno. Nakraju smo ipak gore i u lokalnoj birtiji čekamo da sitna rosulja prestane. Gazda otvara za poznate mušterije, pa čekamo. Konačno krećemo, rosulja se raspršila, nešto puše, i dok je teorijski dio gotov stijene su suhe.
 
Alpinisticka 01
 
Četiri su načina popuštanja konopca iz autobloka. Povlačenjem rukom karabinera u autobloku, tzv. “pumpanjem” karabinera amo tamo, da bi uz pomoć trenja konop popuštali u milimeterskim koracima, kačenjem drugog karabinera u spravicu za osiguranje, te sistemom poluge ručno oslobađanje konopca u spravici. To je tehnika koja lomi prste i daje sumnjive rezultate nakon prvih pokušaja. Zadnje dvije tehnike popuštanja konopca su potezanjem spravice uz pomoć gurtne vezane na spravicu za osiguranje, a preko redirekcije zakačene na prvog penjača. Gurtna se veže “kaubojcem”, ili direktno na spravicu, ili na karabiner autobloka, a prvi penjač svojom masom omogućava povlačenje spravice ili karabinera autobloka, što izaziva popuštanje konopa prema drugom penjaču.
 
Alpinisticka 07
 
Alpinisticka 08
 
Nakon teorije slijede praktični pokušaji svakog tečajca, a zatim se prebacujemo na padine za vježbanje osiguravanja, postavljanja međuosiguranja, izmjene partnera na prvom sidrištu. Svaki par tečajaca pažljivo prate instruktori. Savjetuju, pokazuju, upozoravaju, uče nas strpljivo i nenametljivo.
 
Alpinisticka 05
 
Alpinisticka 06
 
Nedjelja. Uskrs. Jučer smo dogovorili da Zor i ja nadoknadimo nedostatke. Nas dvojica nismo odradili dugi smjer iz drugog penjačkog vikenda. Koliko je dug saznati ćemo na kraju, a niže je fotografija snimljena na kraju dana s ucrtanim smjerom.
 
Alpinisticka 03
 
Dijelovi smjera, kada se prelazi s jednog nivoa na drugi, prolaze se pješačenjem bez postavljanja međuosiguranja i povlačenja konopca. Tehnički dijelovi dovoljno su uzbudljivi i poučni da nadoknade možebitne prigovore na ukupnu duljinu smjera od 450m. Ideja je da penjemo smjer “Tangice”, ali već od početka krećemo drugim smjerom. Poslije dolazimo do zaključka da je to ustvari prvenstveni smjer, varijanta “Tangica”. Zadnji spit i sidrište dio su smjera “Pepito”.
S nama je iskusni Bocko, jednostavan, smiren, strpljiv, pažljiv, duhovit. Vidi rješenje gdje mi vidimo samo problem. Osim teoretski uči nas pokazivanjem. Ako ga pažljivo gledaš možeš uočiti psihološki stav potreban u nemogućoj situaciji. Uvijek postoji riješenje (makar i razuman uzmak), misli, smireno pogledaj oko sebe, misli, ustraj, pokušaj još jednom, iskoristi svaku opciju, gledaj… U jednom detalju, iznad nekog suhog stabla čije grane koristi kao oslonac, nakon što se provukao kroz suhu krošnju, bez opcija, hvatišta, bilo čega, Bocko čisti prstima stijenu od zemlje i eto… stvorio se pješčani sat. Krošnja iza njega mu služi kao dodatno osiguranje u slučaju pada (dobar savjet). Pravi međuosiguranje na koje veže petlje od gurtni koje mu služe kao oslonci da bolje pregleda detalj i sigurno ga prođe. Sigurnost prije svega za svakog od sudionika. 
30-ak metara niže u još jednom detalju Bocko se vješto čupa uzbrdo. Ja u tri pokušaja proklizavam i ostajem visiti na prusiku. Konačno se čupam povlačenjem za konopac. Zor se vješto upire nogom o glatku okomicu stijene s desne strane naginjući se lijevo, koristeći okomitu pukotinu uz samu glatku stijenu kao hvatište za prste i isto se penje uzbrdo. Penjemo se u stilu jedan postavlja međuosiguranja i sidrište, drugi ide osiguran prusikom kojeg povlači po konopcu, treći osigurava i penje zadnji. Tako se izmjenjujemo uzbrdo. Puca nas adrenalin i euforija (barem nas tečajce). Kako napredujemo dalje, smjer postavlja uvijek nove zahtjeve i traži da misliš i pronalaziš nova rješenja. Nije gotovo dok nije gotovo. Ponosni smo što je ovo prvenstveni smjer. U dvije trećine smjera dajem prijedlog za naziv smjera, “Prvi put”. Zbog euforije pokušavam tinejđersku aluziju. Bocko kaže da mora imati veze s Uskrsom, pa ja kažem “Uskršnji prvi put”. Poslije mi pada na pamet nova ideja. U ruksaku do vrha teglim Majinu sirnicu, pa predlažem da se smjer zove “Majina sirnica – varijanta Tangica”. Ne dolazimo do zaključka. 
 
Alpinisticka 04
 
Bocko pregledava svaki detalj vodeći računa o sigurnosti. Predzadnja dionica čini zavoj oko isturene stijene iznad naših glava. Stvara se veliko trenje i uže se teško povlači. Ja penjem drugi. Prusik je preko karabinera spojen na pola gurtne da imam manevarske mogućnosti i da nisam preblizu konopu. Krećem lijevo od ispupčene stijene, kroz pukotinu koju je iskoristio i Bocko. Ne mogu proći pukotinu jer mi je polovica gurtne s prusikom kratka i zategnuti konop me povlači prema glatkoj površini desno od pukotine. Ne mogu natrag jer sam već povukao prusik jednom. Držim se čvrsto jagodicama prstiju, puca mi koža. Psujem. Zor se smije na sočne psovke jer ga čeka isto. Stani. Misli. Vraćam se unatrag jednu milimetarsku stepenicu i stvaram olakšanje od povlačenja konopca. Misli. Na drugoj polovici gurtne je drugi karabiner paničar zakačen za pojas. Otkapčam ga i ukapčam u prusik ne skidajući prvi karabiner. Sigurnost prije svega, lekcija dobro naučena. Kada sam ga zakačio oslobađam prvi karabiner  i gurtna je produžena, što mi daje novi manevarski prostor. Sada imam dovoljno slobode da prođem detalj i dočupam se ispod ispupčene stijene. Zadovoljan sam kako sam riješio problem. Uvlačim se poviše krošnjice majušnog stabalca ispod stijene, što mi ojačava oslonac. Još jedna naučena lekcija, gledaj dobro, misli, inovativno koristi sve što vidiš. Konačno povlačim prusik prema gore i dobivam još sigurnosti. Iza stijene je uska pukotina kroz koju se čupam. Još i još, idi dalje, misli, nije gotovo dok nije gotovo, koncentriraj se, idi dalje….
Euforija pobjednika na kamenom zubu ispod Ercegove stijene:
 
Alpinisticka 02
 
Zen meditacija majstora o smislu, novim generacijama i novim izazovima u stilu sifu Pai Meia:
 
Alpinisticka 11
 
Ali pustolovina, dobro društvo i prijateljstvo iznad svega:
 
Alpinisticka 10
 
Tekst: Slaven Mihanović
Fotografije: Slaven Mihanović i Željko Bockovac