Po bridu
03 Ožujak 2015
Dugo godina kad bi gledao od kuće prema Kozjaku uz impresivnu stijenu Koludra pogled bi mi zastao na "lansirnoj rampi" za Debelić.
Uvijek sam razmišljao kako bi bilo uspet se tim idealnim zakrivljenim bridom. I kad sam jednom pitao Šimu šta bi penjao na Kozjaku,on mi je odgovorio: "Ima jedan zakrivljeni brid pod Debelićem". Još kad je rekao da to nije preteško (III-IV) znao sam da će to bit naš prvi zajednički smjer.
Pošto živim ispod tog dijela Kozjaka odem par dana prije izvidit pristup,postavim par čuljaka i malo poslikam smjer. Pošaljem Šimi slike,dogovorimo se oko opreme i spremni smo za subotu.
Subota 8h nalazimo se u Kambelovcu i odmah obojica zaključujemo da bura koja je noćas počela ne misli stat. Govorim mu da će nas lipo napuvat,dok je on optimističniji i tvrdi da ćemo bit u zaklonu,i bio je i ovaj put u pravu. Parkiramo kod spomenika u Kambelovcu, pa preko pl.doma i puta za feratu stižemo pod smjer.
Na ulazu u smjer je izraslo veliko gusto stablo,pa smo primorani tražit drugo rješenje. Odlučujemo uć u smjer skroz ljevo i prvu dužinu do izlaska na brid improvizirat.
Dok pripremamo opremu proučavamo dionicu koja je pred nama.
Izgleda lipo,kompaktno,ima jedno stabalce,zaključujemo,ne bi trebalo bit problema. Pedesetak metara od nas,sa naše ljeve strane je ogromni odron. Odvalilo se "pola brda", ali to zanemarujemo,pa došli smo penjat,a ne proučavat odrone!
Spremni smo, zajednička slika pod smjerom i idemo!
Tih prvih 25m sam ja potega i dobro se namučija.Sve šta je izgledalo kao dobro hvatište bilo je krušljivo. Tako da uz mala hvatišta i ostala klimava složilti smo se da je to bila lipa IV-ka. S udobnog sidrišta koje sam napravija prid samim bridom polazi Šime u svojih 55m! Dužina ide po samom bridu i već je manje krušljivo. Šime je to školski odrađuje,a ja se iznova divim pogledu,mirisima,divnim zvukovima klina i čekića. Buri ni traga!
Prolazim s guštom tu dužinu i dolazim do Šime koji je napravija super sidrište pod malim prevjesićem.
Sa sidrišta se počupam preko prevjesa i nastavim dalje!
Već nakon desetak metara ugledam pri vrhu(po mojoj procjeni)veliku maslinu. Ona je malo ljevo od brida,dok tu brid postaje zahtjevniji tj.popločan. Bija sam nabrijan na brid i ploče,ali bilo me je i malo strah. Dogovaramo se! Uzimajući u obzir da znamo da je uvik teže nego šta izgleda(a izgleda opako),pa moguću krušljivost i Šimine stomačne probleme,odlučujemo se za maslinu. Priječim u ljevo i stavljam po koje međuosiguranje iako je lagana prečnica (II). Na kraju prečnice gdje je vrijeme da krenem uzbrdo put stabla shvatin neće bit lako. Iznad mene je prevjesna kamena gromada,a pod nogama zemlja. Stavljam klin u razini glave iako znam da će mi stvorit strašno trenje,ali bez njegove sigurnosti ne usuđujem se dalje. I onda čupanje i šlajfanje iz sve snage i odoh uzbrdo. I tad shvatim da je stablo pregusto i ne može bit sidrište,pa se trenutno odlučujem za izlazak u desno. To je jedino moguće,iako je trenje postalo neizdrživo. Uz to stravično trenje sam nekako uspio izać na vrh i napravit dobro sidrište. Još samo treba doć do zraka i osiguravat Šimu koji čeka da krene.
Mislim da mu je bilo lakše penjat,nego meni provlačit konop kroz spravicu sa onakvim trenjem. Na vrhu uz spremanje opreme komentiramo smjer i divimo se pogledu. Put nazad je bio preko Orlova gnjezda i pl.doma, a putem smo zamirili još neke dijelove Debelića i dogovorili se da ćemo to skupa probat popet.
Tekst: Josip Marin
Fotografije: Josip Marin i Dominik Šime Samac