Prvi klin, čok & frend

17 Listopad 2017

Ispis

33Već je treći vikend naše alpinističke škole i došli smo do onog zbog čega smo, vjerujem, upisali ovu školu: ispenjali smo naš prvi ozbiljniji smjer duži od 100-120 metara, prvih naših alpinističkih!

 

 

Nakon Bockovog uvodnog predavanja o alpinističkoj opremi, klinovima, čokovima i frendovima te izradi sidrišta, krenuli smo penjati višedužince napokon sami postavljajući međuosiguranja i štandove, pod budim okom asistenata.

 

2

 

5

 

Lipo je to sve krenilo, puno pješčanih satova, razmišljam o svakom zabijenom klinu, važem di ću umetnit čok ili frend, još uvijek u potpunosti ne vjerujući tim nekim malim spravicama s kojim se prvi put susrećem. Gledamo, pipamo, tražimo smjer, osluškujemo stijenu lupkajući je kladivom, na sve strane se čuje: penjiii,penjeeem, vuci užeee ... Bacim pogled okolo i vidno svi uživamo, divota!

 

6

 

8

 

Naravno da nam je sad sve jasnije, komunikacija sa penjačkim partnerom, na koji način i pod kojim kutom izraditi sidrište, i da je uvik lakše kad zamišljeni smjer gledaš od ispod, pa kad ga kreneš penjat skužiš da je puuuno teže od zacrtanog i odeš skroz negdi „ustranu“.

 

14

 

20

 

Malo sam se pred kraj ohrabrila i zakomplicirali smo izlaz iz smjera, čak je moj pratitelj-partner Josip bia zadovoljan odabranim smjerom, pri izlazu par težih detalja (bravo Robert), možda koje međuosiguranje više- bolje jer je to sad sve stvar prakse i osjećaja, da steknemo više vjere u sebe i naše nove spravice. Jednostavno sam presritna, ponosna i oduševljena vježbom, ne mogu se prestat smijati. Bravo svi!

 

27

 

9

 

Čestitamo jedni drugima, grljenje i fotografiranje na izlazu/vrhu, uživamo u sunčanom danu, te krajičkom oka tražimo neku stazicu za silazak do naših kolega pa da zajedno sa asistentima prokomentiramo odrađeno. Čini mi se da su na relaciji asistent- školarac dobre vibracije i da su zadovoljni sa nama (???).

 

11

 

32

 

Penjali smo na parkiralištu poviše Sitnog Gornjeg (Mosor), di nas je ubilo sunce i pomalo dehidrirani uspješno odradili vježbu, pa smo otišli na hitnu rehidraciju: na zasluženog pivkana u obližnji kafić. 

 

Tekst: Antonia Viljac 
Fotografije: Ana Buklijaš, Ivan Lovrinović, Antonia Viljac, Željko Bockovac, Jurica Veić