Via ferrata - 1. dio

02 Rujan 2013

Penjanje via ferrata iz godine u godinu dobiva sve više poklonika, pa ćemo stoga u tri nastavka pokušati objasniti što je to toliko uzbudljivo i izazovno u osiguranim planinarskim putovima da privlače tako velik broj planinara.

 

 

Što je via ferrata?

 

Via ferrata je talijanski izraz za osigurane, odnosno klinčane planinarske putove, koji se pod imenom "ferata" udomaćio i u našem planinarskom žargonu. Ona najjednostavnije rečeno predstavlja osiguranje i pomoć planinaru za sigurno napredovanje naizgled nepremostivim preprekama u planinama. Sastoje se najčešće od metalnih nožišta i klinova pričvršćenih za stijenu, čelične sajle za osiguranje koja se pruža uzduž puta, ljestvi i mostova. Sajla se također može koristiti i za napredovanje, ako je npr. stijena skliska, ali bi to svakako trebalo izbjegavati kako bi izbjegli trenje sajle o ušicu klina i time potencijalno oštećenje klina.

Ferata može biti horizontalna, vertikalna i naravno sve između toga, a može se koristiti kako za uspon, tako i za silazak.

 

 

Iako se nerijetko čak i među planinarima smatra da su nastale u Dolomitima tijekom I. svjetskog rata od 1915. do 1917. Istina je daleko od toga. Naime, prve ferate su postavljene gotovo 70 godina ranije kako bi se olakšali neki od najpopularnijih uspona u Alpama. Najstarijom se smatra ona sagrađena 1843. na Dachstein.

Iako prevladavaju u Italiji, posebice u Dolomitima, te u Austriji, danas ferate možemo pronaći u velikom broj država, pa tako i kod nas u Hrvatskoj. U svijetu ih ima preko tisuću, od čega samo u Dolomitima 180.

 

 

 

Tko može penjati ferate?

 

Svaki planinar može penjati ferate, nije neophodno prethodno iskustvo. Ali feratu mora pomno birati, ovisno o njenoj težini, te započeti s penjanjem najlakših.

 

 

 

Oprema za feratu

 

Za krenuti na feratu potrebna vam je standardna planinarska oprema, plus kaciga, rukavice i pojas sa setom za ferate.

 

 

Iako su vrlo mali izgledi da će se na vas sručiti kamenje, i labavi kamenčić koji bi netko iznad vas slučajno mogao baciti pod sobom može prouzročiti ozbiljne posljedice za vas. Stoga je kaciga neophodna za kretanje ferate.

Pojas može biti penjački, s ili bez prsnog dijela, te pojas za cijelo tijelo. S ovim potonjim sprječavamo eventualno prevrtanje ako nam je na leđima težak ruksak. Postoje i pojasevi posebno dizajnirani za ferate.

 

 

Na pojas se spaja najvažniji dio opreme specifičan za ferate, a to je amortizer enegije. On je neophodan!

 

U prošlosti su planinari koristili kraći komad dinamičkog užeta ili gurtne na čijim su krajevima bile dvije sponke (karabineri) s kojima su se "osiguravali" na sajli. Ovo naravno izlaže tu improvizaciju faktoru pada do čak 5, što može dovesti do otkazivanja opreme (pucanja) i tragičnih posljedica. Možda će vam biti jasno koliko je visok taj faktor pada, ako znate da se u klasičnom penjanju izlažete maksimalnom faktoru pada od 2.

A faktor pada računate iz sljedeće formule: dužina pada / dužina užeta koji amortizira udar = faktor pada. Dakle, pad od 4 metara na uže improviziranog seta dužine najčešće 1 m (zbog lakšeg kretanja i rukovanja sponkama) izaziva faktor pada 5. Ako se pitate zašto faktor pada nije 4, sjetite se da je dužina pada 4 m poviše zadnjeg osiguranja plus 1 m za koji ćemo pasti ispod osiguranja.

 

 

 

Danas se na tržištu nalazi veći broj setova za feratu koje proizvode proizvođači poput Mammuta, Campa i Petzla. Set za feratu se sastoji od amortizera energije, te dviju ruku za spajanje sponkama na sajlu. Danas je od UIAA odobren isključivo Y set za feratu, s obzirom da su oni oblika slova V zbog nužnosti spajanja samo jednog kraja sa sponkom na sajlu (drugi bi u slučaju pada prolazio kroz amortizer energije na drugu stranu) izloženiji pogrešnom korištenju i otkazivanju.

 

 

Amortizer energije može biti uže koja teče kroz dinamički kočioni sistem ili blok u kojemu se nalazi posebno složena traka koja se u slučaju pada izvlači. Na taj se način smanjivanjem faktora pada amortizira udar. Prednost prve vrste je u tome što se može koristiti i nakon pada, a mana što slobodni kraj smeta tijekom penjanja. Kod druge vrste je mana to što ga ne možemo koristiti nakon pada, a prednost je njegova kompaktnost i sigurnost s obzirom da nama onaj slobodni kraj koji bi smetao tijekom uspona, dok je istovremeno traka složena u torbici s patentom zaštićena od grebanja po stijeni. Bez amortizera energije pad može prouzročiti ozbiljne ozlijede, a nerijetko i smrt. Posljednji takav slučaj se dogodio prije dvadesetak dana u Sloveniji, gdje je penjač koristio improvizaciju od komada užeta s dva matičara (sponke) na krajevima.

Ni amortizer energije ne jamči sigurno zaustavljanje ako je pad s visine više od 5 m ili ste preteški po specifikacijama danima za svaki određeni model seta za feratu, ali bez njega se sigurno dovodite u smrtnu opasnost penjući se feratom.

 

 

Sponke koji se nalaze na setovima za feratu moraju imati oznaku tipa K, odnosno Klettersteig, što je njemački izraz za ferate. Ovaj je tip sponki posebno dizajniran za ferate, jer imaju šire otvaranje od normalnih sponki, kako bi ih lakše ukopčali na sajlu, a također posjeduju i mehanizam za samozatvaranje. Zamislite koliko bi vam problema moglo prouzročiti da svakog puta kad prolazite sidrišnu točku na ferati iznova odvijate sponke i onda ih opet zavijate. Strašan gubitak vremena!

 

 

Rukavice s otvorenim prstima su preporučljive, jer su na taj način vaše ruke zaštićene u kontaktu s eventualno oštećenom sajlom ili oštrom stijenom, a prsti su slobodni za rukovanje sponkama. Osim toga, ako je ferata smještena u sjevernoj stijeni, sajla je zasigurno ledena do dugo u dan. Mogu poslužiti i biciklističke rukavice.

 

 

Na nogama je poželjno nositi neke lakše gojzerice ili trekerice. Napredovanje u njima je znatno brže i ugodnije za vas.

 

Tekst: Denis Vranješ