Anin smjer

PDFIspis

Kozjak 07 malaLeova reportaža s klasičnog Aninog smjera u stijeni Kozjaka ususret nadolazećoj alpinističkoj školi u organizaciji AO HPD Mosor.

 

 

 

 

Dužina smjera: 130 m.

Ocjena: IV+

Užitak:**** (od 5 zvjezdica)

 

Kozjak 01

 

Foto skica Aninog smjera (http://plave-gore.com/rr?id=274)

 

Nije se više moglo..., tribalo je hitno udarit u stinu, SMJER KLASIČNI..., dosta mi je boldera, umitne stine i sportskih smjerova....!!!!

Oću stiiiiiiinuuuuuuu.....!!!!!!!!!, pravu,lipu, čistu i nezapišanu, koju triba osvajat, sa velikim oprezom,

 i uvik sa neizvjesnim rezultatom...

 

Nestrpljenje prerasta u grozničavu nervozu..., zoven Igora, predlažen Kozjak, "Anin smjer"...,

kaže čoek da će pogledat, nije prošlo ni par min., zvoni mi mob., čoek pristaje, a ja mu

rekoh:

Igoreeee, volim teeee....!!!

Mnogo mi je drago, kad čoek ne komplikuje, makar se radilo i o smjeru kojeg su ispenjali hrvatski

alpinistički asevi, Ana Mažar i Stipe Božić, daleke 1978 g.

Dakle, kad je gazda Stipe, bija možda i najupenjaniji..., jer se sprema za Mt. Everest.

Ocjena smjera IV+, imajući u vidu da je tada bila max. ocjena VI, moraš se malo zamislit...,

plus, šta će Stipe ipak pazit kod ocjenjivanja, pa će najvjerojatnije ocjenu malo i spustit..

 

Buden li ovako razmišlja, neću nikad ništa popet...("boj se vuka, boj se lije...")

Dogovor je pa, u nedilju 11.1. 2015 g., rano ujutro krećemo...

Čekan Igora isprid Lidla u Solinu, pribacujemo opremu u moj auto, ritualno posjećujemo

Husu i burek mu njegov jutranji, gucamo ka gladni galebi, masni i trbušasti krećemo u Kozjak.

 

Smjer je negdi iznad Gornje Rupotine, imamo foto skicu, i vrlo škrti opis smjera...

Snalazimo se dobro, ako izuzmen da je tribalo sa vatrogasnog puta napravit proboj kroz

poluizgorenu borovu šumu, di je svako priskakanje izazivalo poprilican rizik da nam djelovi

muškosti ostanu na grani, možda ka orjentir kuda ne bi tribalo prolazit, lovcima, planinarima

i alpinistima..., putnicima možebitnim namirnicima...

Dan onako..., puše, temp. oko 7-8 stupnjeva, oblačno, po prognozi ne bi tribala kiša.

Za ne falit, Igora muči crijevna viroza, hmmmmm.... nije dobro..., plus sta su se neke crne tice

uzletale baš nad samim smjerom... opet loše znamenje..., ali je dobro šta smo ipak došli pod smjer

kompletni, bez djelova tila po granama...

Potajno se nadajuć da smjer ipak nije toliko "opak", kako smo se približavali, tako smo bili

sve uvjereniji da ce bit vatre u penjama..., baš lip klasik, tribat će se naoružat svim penjačkim vrlinama...

 

Kozjak 02

 

Pod 130 metarskom stinom "Aninog smjera"!

 

Izbora da i oću neman, jer Igora je gadno proćeralo..., sve mu sjeva iz prknjače...,

pa se nadan da neće još i odustat...

Nećeš Igore sad odustat, mislin u sebi, makar ti mora zabit klin u ono misto da prostite...

Opet kontan, u tom slucaju ako penje prvi, sa zabijenim klinom, cilja drito u moju glavu...

Lako je meni za klin, problem bi bija ono šta dolazi u obliku mlaza, iza klina... kuiš brale...

 

Navezujemo se, provjeravamo, stisak ruke, muška žvaka (omaklo nam se...), i krećem...

Isprid mene lipa stina, nagiba vertikalnog, bome čini mi se i rijetko penjanog..., zabijan prvi klin,

pa drugi, pipkan i istrazujen, gledan i osluskujen, mirkan i dirkan, čovječe ka divojku,

sve lipo i polako..., čudan me mir obuzeja... baš ciloga..., i za malo vrimena, eto me u detalju na nekih

30-ak m. visine...

Pogled na Igora ispod, i moju putanju postavljenih međuosiguranja ispunjava me ponosom, sve lipo

i šesno, i Tea bi me morala pohvalit da vidi...

Eeeeeee, ali na muci se poznaju junaci..., detalj je tamo di san i mislija da će bit..., polukamin,

sa vertikalnom pukotinom, sa vrlo malo mista za namistit noge..., duljina oko 5 m.

Nema dilema, tribat će ga ispenjat bez zaustavljanja, bez postavljenog međuosiguranja..., tražin i nalazin

predobro misto za klin, u živcu kamenu, da nisan naša ovako lipo misto za klin, nisan siguran da bi se usudija

ispenjat ovu pukotinu.... zaspitani smjerovi oćeš-nećeš zatupljuju...

Vičen Igoru, da ću ga zabit do jaja, i da ga ne pokušava izvuć, da možebitni penjači blagoslove

ljude koji nesebično ostaviše društveni klin (Anchi oprosti!)!

 

Kažen Igoru da udaram, da me prati, da ne isključujen pad...

Računan ako padnem, 4+4=8 m.... valjda će klin izdržat...

 

Idem!!!!!!!!!!!!

Šlajfan uz stinu, ka seljak vičan traktoru u bolidu formule 1, nema kraja stini... ruke dršću,

noge najčešće vise..., čujen ka u daljini Igora, "ajde maci... možeš ti to".., neću krit,

 i Svevišenjeg zoven u pomoć, izlazin na malu policu, iman sindrom Elvisa u obje noge,

trešnja ne prestaje, nije ljudi od straja, nego od šlajfanja...

Izgleda da je pok. Elvis penja više puta ovakve smjerove..., pa su mu noge onako posvađano

izvodile one pokrete od kojih su žene padale u nesvist...

a da i ja proban.... ha ha haaaa....

Napokon razumljivo čujen Igora di urla:"Bravo maci...!!!, prejebeno si to izveja...!", kažen mu onako

sa sindromom "Elvis nogu", da je bilo još pola metra, nema šanse...!

 

Nakon toga izlazin do malog grma, vidin odlično sidrište, prva dužina cca 50-ak m., ispenjana...!!!

Zasluženo se izvaljujen u grm, pogled mi puca na Solin, Split, naše lipo plavo more i otoke...

Sve dobija novu dimenziju... jedva da čujen Igora koji bi ka malo i penja!

 

Kozjak 03

 

Pogled unazad sa prvog sidrišta

 

Penje čoek i psuje, dok izbija klinove, jer kad ja zabijen klin, nema zajebancije, ili do jaja, ili nikako...,

jerbo muda su ljudi, da prostite u pitanju....

Ukupno smo ostavili 4 klina (Anchi oprosti X2), jedan je priletija smjer, jednog smo namjerno

ostavili, jednog Igor nije smija izbijat, jer ga bilo straj da ne odlomi stinčugu, a jednog nije moga...

Još jednog san naša na izlazu iz smjera, tako da ako ko bude penja, ima na dva bitna mista

odlična međuosiguranja...

Nema na čemu!

 

Kozjak 04

 

Igor u prvoj dužini

 

Igor penje ka raketa, izbija klinove, i zamolo nije i sebi zub kladivom..., skoro da je doša do mene,

ispa mu je klin, ja ga malo spustija, kad je čoek odlomija stinčugu... kad je to čudo počelo rokat ispod...!!!

Malo se pripa, a ko ne bi, bar malo normalan ...!?

Brzo i spretno izlazi do mene, penje i postavlja drugu dužinu, meni se čini i najkrušljiviju, ali opet sa prihvatljivim

rizikom za penjanje...

Def. teže nego se čini na foto skici..., ali ništa posebno.

Sidri se kod drugog grma... cca 40 m., iznad prvog sidrišta, penjem za njim, kupim opremu,

izmjenjujemo se u vođstvu, šiban prema trećoj dužini...

Ajmeeeeeee gušta ljudi...!!!

Ova treća dužina me baš oduševila... ima svega, kaminčića, pločica,

radijatora... i svih sitnih penjačkih delicija...

Igor kaže da mu je čak teža od prve, meni nije, ali eto... svako ima svoj sud...

Duljina je lipih, baš opuštajućih 40-ak m.

 

Kozjak 05

 

Moja malenkost na izlasku iz smjera

 

Izlazin iz smjera, pravin sidrište na stablu, Igor penje... dolazi do mene, čestitamo si, ljubimo se,

i svašta nešto...

Pravin vjerojatno svoj prvi (polu)selfi nad samim smjerom, lipa vertikala ispod mene...

Preporučija bi ga svima..., triba par puta imat ladnu glavu, i konjsku špricu adrenalina

ubrizgat u žile, ali zato smo tu..., to je to...!

 

Kozjak 06

 

Poluselfi nad smjerom

 

Šibamo niz greben Kozjaka na pivu...., analiziramo, planiramo, pogledajemo unazad da vidimo

tih ispenjanih 130 m. lipe vertikale...

 

Kozjak 07 

 

Odmor na vrhu...

 

Pošto uskoro počinje alpinistička škola u Mosora, a čitaocu se i nakon ovog pročitanog teksta još

"diže", dragi i možebitni polazniče škole, čeka te šaroliko i veselo društvo, garantiran ti da ti ni sec. neće bit dosadno

(ma šta god to značilo).

Ako vam je DOSTA ručkova uz "nediljom u dva", popodnevnih šetnica Žnjanom, kladionica i politike, a ne bojite se piškit sa nogu,

čak i ako ste ljepšeg spola, dođite u Mosor, ima lipih cura i momaka, garantiramo vam dva najuzbudljivija 

miseca vašeg učmalog života...!!!

Hmmmmm...,

kakva bi to reportaža bila, bez lipe pisme na kraju...nešto ka penjanje stine, bez stine...

zato turi svoj prstić na link ispod!

 

https://www.youtube.com/watch?v=Lo2qQmj0_h4

 

Fotografije: Igor Kosić i Leonardo Đogaš

 

Tekst: Leonardo Đogaš

HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com
 
Radno vrijeme tajništva
uto - čet: 18:00 - 22:00
pet: 10:00 - 14:00