"Fini" u Puklini

PDFIspis

Puklina 05Alpine start, pet ujutro. Umisto Alpi, parking Lidla, burek, bijeli golf, vatrogasni put, Puklina.

 

 

 

U planu je već neko vrijeme za naše početničke noge (ruke) "Fini" smjer. Parkirali smo se malo iznad staze koja vodi do izvora u Mihanovićima te  uz malo petljanja naposlijetku izlazimo na još uvijek dobro markiranu, ali od nekorištenja zaraslu Omladinsku stazu. (ako se prolazi direkt kroz Mihanoviće može se izbječ glupiranje i kreteniranje po niskom raslinju, op.a.:D).

 

Puklina 01

 

Put nas vodi direkt pod centralnu stijenu Pukline gdje smo se pinku ukakili od pogleda, a onda smo nastavili i našli se uz Fini smjer.

 

Puklina 02

 

Pripreme, dogovori, pokušavamo analizirat stijenu, vidi ovo, vidi ono, to bi moga bit detalj, mogli bi tu zaobić ako zagusti, ono, glumimo iskustvo, tako bi valjda tribalo, normalno da ništa nije kako smo pretpostavili! Osam ipo ujutro. Krećemo.

Prvu dužinu vodi Leo, moj prijatelj sportaš :D Smjer je ocijenjen tricom (III) sa detaljem V i dijelom prije detalja IV-.

Odlično svladava prvu dužinu i namišta odlično ugodno sidrište lijevo od velikog grmostabla, čovik stvarno ima oko za glonđe. Uvijek mi je teško usporedit ovakav stari klasik sa smjerom novijeg datuma kao smjer kojeg sam penja u Omišu. Opet mi se čini da ono nepisano pravilo koje su nam rekli u školi definitivno stoji, stara trica nije kao nova trica u krajnjem dijelu dužine počinju i stari klinovi.

 

Puklina 03

 

Slijedi moja dužina. Smjer počinje priječnicom u desno ispod velikog grmostabla i onda gore lijevo. Taj gore lijevo je onaj IV- dio, radi se o dijelu koji se mora peglat samo na trenje, fantastično :( Hvatišta za ruke su sitna tako da triba dobro uposlit noge, oblačim penje, ne mogu ja to nastavit u gojzama. Nakon početka ovog dijela dolazi suho stablo, drži dosta dobro, ali je suho, ne želim baš ovisit samo o njemu, par koraka gore dobre rupe, ali je najkvalitetnija buža zauzeta stari klinom, drži ali je pinku klimav, šta se može, dva loša osiguranja su skoro jedno dobro osiguranje, nadam se, vjerojatno ne. Idemo dalje, idemo dalje, idemooo dalje.

Inače sunce je sad već dobro iza leđa. Mozak mi cvrči, kad će zima??

Na putu preko trenja sam klepia još jedan klin i doša do detalja. Radi se ploči koja je lagano prevjesna, preko koje treba proći. Podnožje ploče je već spomenuti trenje dio i sve skupa izbacuje, tako da je teško stajat tu i razmišljat. Dobra stvar je što se u početku detalja (podnožju ploče) nalaze dva stara klina jedan do drugog, i stvarno su zalipljenja unutra da drže kao spitovi, mmmmm, spitovi :drool:, ukopčavanje, idemo se prebacit preko ploče. Ploča je možda visine čovjeka i još pinku, ili visine Mišine, cca 2m. Na kraju ploče se nalazi bezvezni stari klin, ali je poslužia svrsi. Ulaskom u detalj lijepo može uhvatit kraj ploče gdje se nalazi nekoliko glonđi uz pomoć kojih imamo dobro uporište da noge odrade svoj dio prebacivanja, e sad pojma nisam ima koja od tih glonđi drži, a koja ne, tu je bia problem, plus šta je teško razmišljat kad te stina želi pljunit sa sebe. Tu je pomoga onaj stari klimavi loši klin na kraju detalja, ukapćanje i lagano prebacivanje dijela težine na njega da istresem iznad sebe šta od hvatišta valja. A0, je****. Ono šta sam proba je bilo dobro, prelazak još koji metar i dolazim do super police koja je predviđena za sidrište. Super pukotine, stablo odmah pored. Malo vrtlarstva, čišćenje okolice stabla i odlično sidrište u hladu.

 

Puklina 04

 

Čovječe pa kakvi su onda smjerovi sastavljeni cijeli od petica ala Novogodišnji i slično, brrrrr.

Leo se ubrzo pridružuje na sidrištu i nastavlja voditi pola dužine koja nam je ostala do izlaza.

Izlaz je famozan, lijep, elegantan, sa samo jednim obraslim dijelom oko stabla kojeg Leo ruje direkt "kao vepar". Izlazi gore, opet mega glonđa i eto nas. KRAJ. Sat pokazuje podne.

Mislili smo da nas čeka pakleni spust jer smo kontali da ćemo silaz morat tražit, ali nakon dvadesetak metara po grebenu, nabasavamo na Omladinsku stazu, ludilo. Nastavljamo njom u podnožje, dolazimo do famoznih skala kroz Puklinu i dijela gdje se ogromni komad stijene razlomia na stazu, zbog čega se i zapustila staza. Nekoliko ogromnih komada još gubavo stoji iznad puta. Šteta, staza je stvarno fantastična i zabavna. Kao što sam naveo u početku markacije su još uvijek dosta vidljive, ponekad je samo potrebno malo pomaknuti raslinje te uz pokoji detour napokon dolazimo u Mihanoviće podno stijene uz kuće koja je služila kao vježbalište...stari klinovi su još vidljivi, strahopoštovanje u nama također.

Idilični Mihanovići, sredina sama za sebe, ugodna, prekrasna, kao da je stala u nekom lijepom drugačijem, opuštenijem i usporenijem vremenu. Umivanje i rashlađivanje na izvoru te povratak u svakodnevicu koju toliko volimo uz debate globalnog zatopljenja.

 

Tekst i fotografije: Igor Kosić - Rumpelštilski

HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com
 
Radno vrijeme tajništva
uto - čet: 18:00 - 22:00
pet: 10:00 - 14:00