Bili smo na Velikom Vranu

PDFIspis

Veliki_2013malaProšle nedjelje združene snage visokogorske i hedonističke sekcije našeg Društva izvele su "blitzkrieg" i okupirale Hajdučku republiku Mijata Tomića i šire područje Blidinja.

 

 

Za ovaj podvig upotrijebili smo dva planinara u izviđačkoj patroli, dva časnika za vezu, 27 u visokogorskoj i 13 u hedonističkoj postrojbi. Ozljeđenih jedna planinarka lakše, jedna teže. Nismo imali gubitka u ljudstvu i financijama, te smo se nakon ostvarenog cilja sretno vratili doma.

 

Veliki_vran_13


"Blidinje je zov oaze ljepote i zdravlja… I zbilja se ne zna je li taj zov jači u proljeće i ljeto, kad je ovaj prostor jedan veliki buket krajobraza i kada sve miriše... sve odmara oči i dušu… Ili u zimu kada je cijela planina obučena u neopisivo ugodnu bjelinu – kada je teško doći, a još teže otrgnuti se od ugođaja zimske idile i povratiti se u prozaičnost svakodnevnice… Republika je osnovana 5. lipnja 2002. godine. Glavni grad, centar moći i sjedište vlasti je u motelu “Hajdučke vrleti”. Državnu zastavu čini bijela podloga na kojoj se crvenom bojom u lijevom gornjem kutu nalazi državni grb – šahovnica, a u sredini je plavom bojom označen lik velikana Mijata Tomića. Hajdučka Republika obuhvaća suverenitet na području njezinih granica koje se prostiru od crte najvećeg vrha Vran planine do kapelice sv. Ante sve do crte raskrižja Risovac – Kedžara. U Republici je zabranjeno osnivanje političkih stranaka i svako bavljenje politikom jer se time ugrožava pravni poredak i zdravlje ljudi. Pravni poredak čuva i štiti elitna hajdučka garda."(citat www.hajduckevrleti-blidinje.com)

 

Veliki_Vran_03


Kronologija događaja je počela tjedan dana ranije. Na poslu sam užica sestru Maju (inače planinarku iz prijateljskog PD “Svilaja“) da se logira na „fejs“, da vidim šta nas očekuje nadolazeći vikend. Vinci, Sanja i Josip su bili na Velikom Vranu. Snijeg je bio dubok, ali mekan.  Koristili su krplje i skije za turno skijanje. Cepin i dereze nisu bili potrebni. E tu sam se u startu obeshrabrio, jer nemam krplje, a na Zavelimu sam se dovoljno "nauživa" prćenja mekanog, dubokog snijega. Uporniji planinari su se razletili u potrazi za krpljama, a Ivica je čak sam za malog Antu napravio improvizirane krplje od plastike. U subotu, dan prije izleta, većina Mosoraša koja je planirala na Blidinje, kasno je išla na počinak! Na "late night shopping-u" u Mercatoru, u trgovini Alpina, čitav asortiman je bio na sniženju od -50%, te su se mnogi opskrbili najvažnijim artiklom koji treba svakom planinaru, a to je par dobrih gojzerica! Iz dišpeta recesiji i krizi, kartice su se peglale sve u šesnest, a prekosutra, tko živ, tko mrtav!

 

Veliki_Vran_06


Napokon je osvanulo i jutro izleta. U busu 42 planinara, solidno. Predsjednik će biti zadovoljan. Redom prekaljene planinarske face; pročelnik izletničke sekcije Gordan (i vođa generacije opće planinarske škole koju sam pohađao), pročelnica foto sekcije Sonja, svjetski putnik Pero, administrator „Planinarskog foruma“ Karadža, nesuđena predsjednica društva Meri ;) , Marijanko, Tamara, Ivan, Hrvoje... Ura tuče 6 sati, međutim netko nedostaje.  Sa malim zakašnjenjem stiže vođa izleta, doajen vodičke sekcije Bigava i dobiva packu od Sonje. Da bi povratio poljuljani autoritet, uvodi čvrstu ruku i objavljuje da standardno kasnimo u polasku, te da neće biti uobičajene stanke za kavu, jer se ne zna koliko se današnji uspon može otegnuti u snježnim uvjetima. Na granici u Vinjanima Gornjima ponovo gubimo pola sata, sve u stilu pjesme Bijelog Dugmeta "Milicija trenira strogoću".  Pogranični policajci vade iz busa jednog planinara zbog oštećene osobne karte, ovaj se oprašta sa nama, ali nakon minutu vremena, ipak ga puštaju, te kompletni nastavljamo put Hercegovine.  Na dionici puta prema Blidinju ralice nisu očistile cijelu širinu puta, te se bus jedva provlači, a na jednom dijelu cesta je prekrivena i debljim slojem leda, koji će se otopiti, valjda, tek na proljeće. Ante nam objašnjava da je je ova nepregledna bjelina pokraj ceste u stvari zaleđeno Blidinje jezero. Konačno stižemo pred Hajdučke vrleti. Prisutno je još nekoliko "veterana" sa kojima sam učestvovao u onom mitskom  prošlonedjeljnom osvajanju Zavelima. Kod njih je također došlo do  zamora materijala, te nas 13 veličanstvenih osniva hedonističku sekciju i odlazimo na okrijepu u motel...

 

Veliki_Vran_02


Bigava odrješitim glasom najavljuje smotru planinara koji kane na vrh za par minuta. Budući je poput mene služio redovni vojni rok u jedinicama, bivše JNA, zamišljam ga kako na smotri u dvorištu jednom planinaru daje  dvije minute vremena da se obrije, drugom kida labavi botun i daje mu minutu da ga zašije iglicom i koncem, trećeg šalje da izglanca kožne gojzerice, četvrtog šalje da noštri tupi vrh od cepina,  petog izbacuje, jer nema dereze,  šestog grdi da je u ruksak od 20 kg trebao ubaciti još i krplje...

 

Veliki_Vran_14

 

Za nekoliko minuta odlučna ekipa kreće put vrha tragovima koje su u snijegu ostavili Buljevići, koji su stigli autom prije busa i već se uputili na turu. Po očekivanju snijeg je bio dubok u prosjeku pola metra, ali mekan. Krplje su dobro došle onima, koji su ih imali, ali su i ostali planinari hrabro gazili tragom koji su isprtili oni ispred njih. Vrijeme je ispočetka bilo dobro, ali su se poslije navukli oblaci i vidljivost je bila vrlo slaba. Na nekih 1800 m nadmorske "zmija" Mosoraša sustiže Buljeviće, grupicu Sarajki i jednog "fetivog" Amera.

 

Veliki_Vran_04

 

Stasiti pripadnik HV-a, moj kolega iz OPŠ Hrvoje ima trenutak slabosti na usponu, ali to i nije veliko iznenađenje, jer u zadnje vrijeme nije mogao održavati top formu, zbog obaveza oko podmladka :) . Nakon 3 i pol sata uspona Bigavina postrojba izbija na vrh veliki Vran (2074 m) i tamo ne zatiče nijednog pripadnika elitne hajdučke garde. Dali su vjetra petama, kad su vidili Splićane kako nezaustavljivo nadiru. Tako smo osvojili stratešku kotu sa koje se kontrolira čitava dolina i foto sekcija slika novu pobjedničku milenijsku fotku. Taj dan na vrh je izašlo tridesetak Mosoraša. Spust je bio dosta kraći, tako da se popodne visokogorska sekcija vratila u Hajdučke vrleti, čak prije hedonističke.

 

Veliki_Vran_01


U međuvremenu preplašena raja u motelu, vadi pred hedonističku sekciju kajmak, sir iz mišine, pečenicu i ostale delicije... „Demokratski“ preuzimam funkciju pročelnika hedonističke sekcije i imenujem tajnicu Ivanu v.d. vodiča. Treba osigurati leđa visokogorskoj postrojbi i neutralizirati potencijalne džepove otpora u pozadini. Budući su u povjesti Hajdučke republike fratri bili čuvari vjere, nacionalne svijesti i težnje za slobodom, pada naredba da idemo zaposjesti samostan u Masnoj Luci i neutralizirati svaki pokušaj pobune. Ivana kaže zapovjedniku našeg tranportnog vozila, da idemo po ure pjehe do Masne Luke, uvest ćemo pravni poredak HPD-a Mosor, još pol ure nazad i svi zajedno idemo busom do skijališta Risovac preuzeti vlast u ministarstvu turizma i sporta. Krećemo asfaltnom cestom preko polja, sa lijeve strane ostavljamo kapelicu sv. Ante, te dolazimo do križanja, gdje lijevo vodi makadamski put, prema, pretpostavljamo, Masnoj Luci. Nepregledno bijelo prostranstvo uokolo makadama ispresjecano je tragovima motornih saonica, koje povremeno uočavamo. Makadamom promiču limuzine i džipovi nakrcani ljudima, ali niko nema hrabrosti zapodjenutu otvorenu borbu sa nama. Ne vrijedi uzalud ona maksima „Gdje pješaštvo ne prođe, taj teren nije osvojen!“. Međutim gazimo već dobru uru vrimena put padina Čvrsnice, a samostanu ni traga ni glas. Okupljeni ispituju Ivanu: „ Koliko je udaljen taj samostan? Kako izgleda? Kojim putem treba ići?“ Ona se pravda da je tu bila davno na izletu sa školom, da je bilo ljeto, da su stigli za pol sata preko nekih livada, al ne zna točan put, jer je sada sve pod snijegom... Vrijeme prolazi, noge su sve teže, pomalo shvaćamo da uspjeh čitave akcije ovisi o nama, da nas je zapovjednik Bigava preveslao i izabrao lakši zadatak. Miris baruta osjeća se u zraku...

 

Veliki_Vran_11

 

Konačno bijesni i nabrijani, zaustavljamo jedan džip sa civilima u bijegu i doznajemo da je crkva nekih desetak minuta ravno, pa na križanju desno... Zadnjim atomima snage stižemo na čistinu, gdje uočavamo crkvu svetog Ilije, sa par pratećih objekata. Pred crkvom zatičemo vozača kombija iz Dubrovnika, koji gotovo svaki dan organizira turističke ture u ovaj kraj. Kaže nam da su turisti sa fratrom u crkvi i razgledavaju umjetničku zbirku. Iz obližnjeg kaveza dopire lavež i na nagovor ekološke sekcije odlazimo tamo. Zatičemo tornjaka, psa koji je strah i trepet vukova u ovim krajevima. Članovi društva za zaštitu životinja, nisu zadovoljni što pas boravi u kavezu i kako izgleda, te se vraćamo do crkve da malo "porazgovaramo" sa fratrom, međutim ne zatičemo ni Dubrovčane, ni fratra, a bome nismo uspjeli vidjeti ni umjetničku zbirku. Vjerojatno je lukavi fratar pobjegao skloniti srebrninu od modernih osvajača iz 21. stoljeća... Odlučujemo se na povratak u Hajdučke vrleti. Ovo već pomalo posjeća na "Igmanski marš", ali rješeni smo izdržati. Na cesti, nadomak motela u susret nam idu poznata lica, Meri i još jedna naša Mosorašica, koja hramlje, jer je na usponu ozljedila koljeno. Meri se velikodušno ponudila da je otprati do civilizacije. Vele nam da je jadni vozač pregladnio i očajan. Nije se usudio otići na ručak u motel, jer mu je Ivana rekla da se vraćamo za sat vremena i zapovjedila da nas čeka u busu spreman za vožnju do Risovca. Situacija je ozbiljna i nema poštede. Izdajem im naredbu da se dodatno žrtvuju, te krenu uzopćiti fratra u  Masnoj Luci i zaplijeniti umjetnine i blago. Ni ne trepnuvši, kreću izvršiti povjereni im zadatak. Prave žene, drugarice i planinarke! Nakon kratkotrajnog predaha, vozač nas vozi do skijališta Risovac. Grupica se uspinje žičarom do vrha iznad skijališta, da uspostavi kontrolu nad širim područjem. Svjesni da je akcija uspješno završena, preostali se prepuštaju čarima zimskih radosti. Eh, čega tu sve nije bilo! Sanjkalo se, grudalo, pravilo Snjegovića, anđela, valjalo po snijegu! Čak smo imali i akciju spašavanja nekih zaigranih članova, koji su do glave propali u snježne zapuhe! :)

 

Veliki_Vran_08


Neprijatelj koristi naš trenutak opuštenosti, prolijeva vodu po makadamu koji vodi sa ski centra do glavne ceste, gdje nas čeka bus.  Voda se "sekundarno" ledi!  Nažalost, jedna naša planinarka, šarmantna dama, u najboljim godinama, poskliže se i zadobiva ozbiljnu ozljedu ručnog zgloba. Prisutni joj ukazuju prvu pomoć i imobiliziraju ruku priručnim sredstvima. Ukoliko čita ovaj članak, želimo joj brz oporavak i da nam se što prije ponovno pridruži na izletima! Konačno, nešto iza 16 h svi zajedno okupljamo se u Hajdučkim vrletima i fešta počinje. Troši se kao da nema sutra! U 17,30 h krećemo busom put Splita, veseli i debeli! "Đavolja odvjetnica" ponovo čini dobro djelo, odnekud vadi "melem" i  pomaže ozljeđenoj gospođi da skine prsten sa prstenjaka šake na ozljeđenoj ruci. Mi ostali se toga, u panici, uopće nismo ni sjetili, a nesretna žena uspjeva izbjeći ozbiljan problem! Naime, ako se prsten ne skine na vrijeme, može doći do otekline i ozbiljnih problema u cirkulaciji prsta! Poučno za neke buduće možebitne situacije. Da bi se iskupili, združenim snagama na granici "napadamo" BiH carinika i našu carinicu, da što prije propuste bus, jer naša kolegica mora što prije na HKP, slikati ozljeđeni zglob. Ovi za divno čudo, dobivaju napad humanosti i granicu prolazimo u rekordno kratkom roku. Ekipa oko mene prekraćuje vrijeme, pretresajući razne alpinističke, penjačke i ine teme. Najžešća je debata oko brojeva i slova penjačkih smjerova i zaustavljaju se oko broja 11! :) Budući je to za mene španjolsko selo, tonem u polusan i sanjam kako se za sedam dana penjem na Zir i slikam pokraj natpisa vrha za potrebe HPO-a!  "Sveti" naš Ante Miliću smisli kako sigurno proći uz one sajle, pa da svi zajedno slikamo novu milenijsku fotku! Vjerovali ili ne, za sobom imam već jedan neuspjeli pokušaj uspona na tu neosvojivu tvrđavu Zir (850 m), ali o tome više neki drugi put...

 

Tekst: Nardi Silić

Fotografije: Bruno Karadža i Ivica Buljević

HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com