Izlet na Bjelašnicu i Visočicu (BiH)

PDFIspis

bjelasnica-01

 

Pozivamo Vas da nam se u subotu i nedjelju 08.i 09. listopada pridružite na izletu na planine Bjelašnica i Visočica.


Dinamički plan izleta:


08.10.2022.(subota) - Bjelašnica

 

04:45 – okupljanje na parkiralištu ispred HGSSu Šibenskoj ulici


05:00 – polazak sa parkinga u pravcu Umoljana


Do 09:00 – dolazak kod mosta ispod sela Umoljani


09:00 – polazak na turu Umoljani – Obalj – Lukomir – Student potok – Umoljani
Bjelašnica je planina u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, pripada dinarskom planinskom sistemu. Susjedne planine su joj Igman sa sjeverne strane, koji se praktično naslanja na Bjelašnicu, te Treskavica i Visočica. Bjelašnica je prekrivena snijegom od studenog do svibnja, a nekada i u ljetnim mjesecima, i otud dolazi objašnjenje za njeno ime.


Prostorno se masiv Bjelašnice može podijeliti na tri dijela. Prvi je centralni masiv sa najvišim istoimenim vrhom (lokalni naziv Opservatorij) (2067 m) na kojem se nalazi i meteorološka postaja izgrađena 1894, prva u Bosni i Hercegovini. To je i najviša stalno nastanjena točka u Bosni i Hercegovini. Sa tog mjest počinjao je i start olimpijskog spusta. U neposrednoj blizini je vrh Vlahinja (2057 m). Na južnom dijelu je Krvavac (2061 m). Na zapadu je Hranisava (1964 m).


Visoravan omeđena planinama, Bjelašnicom sa sjevera, Treskavicom sa istoka, Visočicom sa juga i planinom Obalj sa zapada, naziva se bjelašnički plato.


Najveći dio Bjelašnice građen je od srednjih i gornjih trijaskih krečnjaka i dolomita. Krečnjačko dolomitske mase ispucale su brojnim pukotinama, koje su predisponirale jake kraške procese, zbog kojih se padavine brzo gube u podzemlju, pa je planina skoro bezvodna. Za vrijeme diluvijalne glacijacije na Bjelašnici su bili glečeri, najviše razvijeni na njenoj sjevernoj strani. I danas ima trgova djelovanja tih glečera.

 

Pećina Megara, poznata još i pod nazivom Kuvija, nalazi se u zapadnom dijelu planinskog sklopa Bjelašnice (Preslici planina, na sjeverozapadnoj padini brda Orlovca). Pećina Klokočevica ili Klokotnica nalazi se na istočnim padinama Bjelašnice, u blizini Babinog dola.
Ljepotu planine povećava čudljivost njene klime. Ona je rezultat geografskog položaja Bjelašnice u Dinarskim planinama, geološkog sastava i nadmorske visine. Najviši dio dinarskih planina predstavlja granicu utjecaja dvije klima - mediteranske i kontinentalne. Tako se na Bjelašnici sukobljavaju zračne mase s mora i planine. Takvo sukobljavanje rezultira jakim vjetrovima i izlučivanjem kišnih i sniježnih padavina u jesenskom periodu, a u zimskom periodu do padanja velikih količina snijega, koji se u proljeće dugo zadržava. Ove klimatske specifičnosti su pogodne za razvoj zimskih sportova.


Srednja godišnja temperatura iznosi samo 0,7 °C, zbog izrazito niskih zimskih temperatura. Najviša temperatura dostiže 24 °C, a najniža -41 °C. Ljeti je prekrivena gustom zelenom travom, a zimi i do 3m visokim snijegom.


Naša ruta se proteže od sela Umoljani, koje svojom planinskom arhitekturom zadivljuje posjetitelje, preko Gradine, te ispod vrha Saruk, te preko Zelenih njiva na vrh Obalj (1896 mnv) Većinom staze krećemo se zelenim planinskim livadama prekrivenim poljima borovnica s prekrasnim pogledima na ostale vrhove I planine (o tome više na turi, nećemo sve otkriti, dođite I uživajte s nama). Na vrhu Obalj ćemo napraviti kratku pauzu I iskoristiti je za kratku okrijepu, jer se nakon toga spuštamo do sela Lukomir, selo na najvišoj nadmorskoj visini u Bosni I Hercegovini, tu postoji mogučnost popiti piće ili nešto pojesti u lokalnoj gostionici.


Nakon Lukomira krećemo se iznad kanjona rijeke Rakitnica (prirodna granica između Bjelašnice I Visočice prema selu Umoljani.


Dužina ture je cca 15 km, odnosno 5-7 sati hoda.


Oko 16:00 -dolazak do autobusa, ukrcaj I polazak prema Sarajevu


Oko 17:00 – očekivani dolazak u Sarajevo, te smještaj u hotelu Saraj I nakon toga slobodno vrijeme. Hotel Saraj se nalazi na 10-tak minuta hod od centra Sarajeva odnosno Baščaršije.

 


09.10.2022. (nedjelja) - Visočica


07:00 – doručak u hotelu


08:00 – ukrcaj u autobus I polazak prema Visočici


Visočica je planina u Bosni i Hercegovini, južno od Bjelašnice, najvišeg vrha Džamija 1967 m. Na sjevernom dijelu pretežno se nalaze planinski pašnjaci, dok je južni dio obrastao šumom. Visočica čini prirodnu granicu između središnje Bosne i Gornje Hercegovine.
Rijeka Ljuta je s istočne strane odvaja od Treskavice, rijeka Neretva odvaja ju od Prenja s juga i jugozapada, a sa zapada i sjevera kanjon rijeke Rakitnice od Bjelašnice.


Zemljopisnim oblikom je visoravan koja se od sjevera sa 1400 metara nadmorske visine blago spušta ka jugu. Relativno je bezvodna, ali među kamenim liticama je Veliko jezero. Ljeljen je greben na sredini planine pravca sjeverozapad – jugoistok. Na njemu je najviši vrh planine Džamija (1967 m). Ostali viši vrhovi su Veliki Ljeljen (1963 m), Mali Ljeljen, Vito (1960 m), Subar, Veliko brdo, Drstva i Puzim.


Na nadmorskoj visini od 1691 m kod Velikog jezera nalazi se nekropola Poljice s 49 stećaka (33 ploče, 10 sanduka i 6 sljemenjaka) koja je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.


Na Visočici se nalaze naselja hrvatskih planištara koja datiraju od predturskih vremena i koja su još onda imala svog kapelana. To su bili planištari iz Donje Hercegovine koji su živjeli i od Gornje Hercegovine. Visočica je bila u vlasništvu humnjačkih Hrvata. Imali su posjede na koje su izlazili ljeti sa svojom stokom, a vremenom su brojne obitelji ostajali i zimi te su nastala katunska naselja i poslije i cijele obiteljske kuće.


Sela su na velikim nadmorskim visinama. Na nadmorskoj visini od 1150 m do 1300 m sa sjeverne strane su planinska sela Bobovica, Ozimine, Đulbašići, Pervizi (Donja Tušila) i Sinanovići (Gornja Tušila ).


Na južnim su obroncima na nadmorskoj visini od 950 m do 1150 m planinska sela kao Luka, Ježeprasina, Odžaci (Bjelimići), Gradeljina, Svijenča, Argud i jugozapadno Dužani, Blaca, Dudle, Grušća i Prebilje.


Oko 09:00 – polazak na turu Mahale – Špionik – Vito – Đetelaš – Parić – Mahale

Kao i kod Bjelašnice i ovdje se uglavnom krećemo planinskim pašnjacima do vrha Vito (1950 mnv), odakle se spuštamo preko Đetelaša I Parića (kružnom turom) do naše polazne točke na Mahalama. Na vrhu Vito je previđen odmor I pauza za ručak. O svim prirodnim I kultuno povijesnim značajkama planine I naše rute više na samom izletu.


Dužina ture je cca 10 kom odnosno oko 4-5 sati hoda.


Oko 15:00 – dolazak do autobusa, ukrcaj I povratak prema Splitu. Putem je predviđeno zaustavljanje, te okrijepa.

 

19:30 – očekivani dolazak u Split.

 


Prijave za izlet: u prostorijama Društva (Sinovčićeva 2), utorkom I srijedom od 17h do 21h, te četvrtkom od 10h do 14h ili na telefon 021/ 394-365 ili mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Prijevoz: autobus
Smještaj s doručkom u hotelu Saraj u Sarajevu.
Prehrana: tijekom tura u vlastitom aranžmanu (iz ruksaka)
Oprema: izletnička - prilagođena vremenskoj prognozi, hrana i piće, planinarska i osobna iskaznica , mobitel, čeona lampa,
Obavezno ponijeti osobne dokumente (osobna iskaznica ili putovnica zbog prelaska granice.
Na izletu mogu sudjelovati samo članovi HPS-a s plaćenom članarinom za 2022. godinu.
Težina: K2 – T1.
Glavni vodič: Anđelko Kovačević mob.095/551-3424
Pomoćni vodič: Husein Šabić


Prisutni na izletu sudjeluju na vlastitu odgovornost i dužni su pridržavati se uputa i vodiča. Nije dozvoljeno uznemiravanje životinja, branje biljaka te bacanje otpada po okolišu. Vodič zadržava pravo promjene satnice ovisno o okolnostima, te promjene dinamičkog plana ovisno o okolnostima, odnosno otkazivanju ture u slučaju nepovoljne vremenske prognoze.

 

bjelasnica-02

 

bjelasnica-03

 

bjelasnica-04


Kondicijska zahtjevnost:
K1 - lagano (visinska razlika manja od 500 m)
K2 - srednje teško (visinska razlika od 500 do 1000 m)
K3 - teško (visinska razlika od 1000 do 1300 m)
K4 - vrlo teško (visinska razlika veća od 1300


Tehnička zahtjevnost:
T1 - nezahtjevno (bez upotrebe ruku i pomagala)
T2 - srednje zahtjevno (povremena upotreba ruku za lagano penjanje)

T3 - zahtjevno (povremeno penjanje uz upotrebu ruku i pomagala - via ferrata, a zimi povremena upotreba dereza i cepina)
T4 - vrlo zahtjevno (duže i zahtjevnije dionice osiguranih putova, a zimi konstantna upotreba dereza i cepina)