Biokovo

PDFIspis

0Mi školarci do sada smo uspješno savladali Mosor, Kozjak, Omišku Dinaru i Prominu. Kondicija i samopouzdanje su rasli iz izleta u izlet, a isto tako i atmosfera u ekipi.

 

 

 

Ove nedjelje bili smo gost Biokovu koji se kao div izdiže iz plavetnila Jadranskog mora i čuva svoju prekrasnu Makarsku rivijeru.

Biokovo osim što prevari turiste pa ih nagovori da ga posjete u japankama, ono svojom strmošću i usponima zna predstaviti izazov i ponekom iskusnijem planinaru.Za nas su vodiči pripremili ipak nešto laganiju, ali dovoljno zahtjevnu i sadržajnu rutu na zapadnom dijelu Biokova da osjetimo kako planina istovremeno može biti teška i prekrasna. No krenimo od početka.
Okupljanje nas 20-ak je bilo ujutro u 7 sati kod stanice HGSS-a. Kako nam je pomicanje sata na ljetno računanje vremena ukralo jedan sat sna, stanka i kava u Omišu su bili nezaobilazni. Nakon punjenja baterija nastavili smo put autobusom do Gornjih Brela odakle počinje lagani uspon prema crkvi Svetog Nikole. Crkva se nalazi na brdu Prirovcu visine 572 m, a sagrađena je negdje u 14. ili 15. stoljeću. Sveti Nikola je zaštitnik djece, djevojaka (udavača), učenika, studenata, putnika, mornara, kapetana, trgovaca, a Breljani ga slave kao svog zaštitnika i obilježavaju njegov blagdan 6. prosinca.


„Ja sam Sveti Nikola iznad Brela.
Kažu da sam pet stotina godina na ovoj biokovskoj stijeni.
Meni se čini da sam oduvijek.
Gledam preko Cetine, preko otoka.
Pružam ruku nad pučinui smirujem oluje.
Klanjaju mi se čovjek i vuk."


Poslije stanke kod crkvice krenuli smo se spuštati prema ledini podno Sokolovih staja. Tu smo napravili još jednu kraću pauzu a vodiči su nas pripremili na put koji dolazi. Ispred nas je prostrana gusta šuma dalmatinskog crnog bora, pluća Biokova – Pakline.

 

1

 

Naziv dolazi od crne borove smole koja se nekada upotrebljavala kao vanjski zaštitni premaz za dijelove broda koji su u stalnom doticaju s morem. Tako smo svako par koraka mogli vidjeti urezana stabla iz kojih se nekada prije sakupljala smola.

 

2

 

Šuma je specifična i po zanimljivim oblicima stabala. Neka od njih doimala su se kao entovi iz Gospodara prstenova.
Koliko god nas je šuma čuvala od sunca, toliko je i zaslužila svoj „pakleni" naziv jer nas je poprilično iscrpila svojom strmošću. Pri kraju usponasmo ugledali dvije divokoze kako se sunčaju visoko u stijeni i mirno nas promatraju, prešli smo i preko drvenog mostića, a svaki korak uspona naposljetku je nagrađen dolaskom na Vidilicu sa prekrasnim panoramskim pogledom na obližnje otoke i dio Makarske rivijere.
Na Vidilici smo napravili dužu stanku, a da je se nas pitalo potrajala bi ona još duže. Kada su fotoaparati i kamere na mobitelima odradile svoje, trebalo je krenuti dalje.

 

3

 

Natrag u šumu i put prema još jednoj znamenitosti.

 

4

 

Šuplja stina ili „Biokovsko oko" koje je rukom prirode isklesano u stijenama još je jedan razlog za fotografiranje. Kroz „oko" se mogu vidjeti Brela i okolica, a tko zna, možda baš Sveti Nikola kroz to oko budno promatra i čuva svoje Breljane.

 

6

 

Krenuli smo dalje nizbrdo i nakon par minuti hoda našli smo se kod nove zanimljivosti – Nevistine stine. Kažu nam kako postoji legenda o velikoj ljubavi djevojke i mladića koje je zla kob okamenila na Nevisti:
„Djevojka negdje "odozgo", vjerojatno iz Dalmatinske zagore, trebala se udati u Primorje. Majka je bila protiv te ljubavi, a nadasve protiv kćerine udaje za nekog koga obitelj nije odabrala. Možda je bio problem i što je mladić Primorac, odnosno iz siromašna kraja (kako je to nekad bilo)! Kako bilo, majka je kćer ispratila riječima: „Kad more ugledala, dabogda se okamenila!". Unatoč tim strašnim riječima, svadbena povorka je krenula predvođena mladoženjom i mladom na konju, i ne sluteći koju snagu ima majčina kletva. Međutim, kad je vesela družba stigla na vrh brda iznad Brela, kletva se ostvarila."
Oni maštovitiji u stijenama mogu prepoznati konja s mladencima, povorku svatova koja je išla za njima, pogače i burače za vodu koje su se radile od mješina, mladenkin veo koji je u tom trenutku vjetar skinuo s njezine glave.
Putem nizbrdo prošli smo pored kapelice sv. Kaja, a usput smo svratili obići još jednu znamenitost, Napoleonovu cestu.

 

7

 

Cesta je trebala spojiti Primorje i Zabiokovlje, a gradnju je početkom 19. stoljeća zapovjedio maršal Marmont koji je bio Napoleonov guverner Ilirskih pokrajina. Svi muškarci sposobni za rad morali su sudjelovati u besplatnim javnim radovima građenja suhozida ceste. Treba napomenuti kako su Francuzi u Dalmaciji vladali samo od 1806.-1813., a do njihovog dolaska u Dalmaciji gotovo nije bilo cesta. Ipak, ova cesta nikad nije zavšena, a danas stoji kao spomenik na neka davna vremena.

 

8


Još malo nizbrdo i eto nas u Brelima. Stali smo na piće puni dojmova sa izleta, a zatim sjeli u bus i natrag za Split. Biokovo, hvala i do nekog drugog puta. Također veliko hvala našim vodičima i organizatorima škole na odličnom izletu!

 

 

Tekst: Ivan Penović
Slike: Katarina Perkušić, Dina Šimunović, Nikola Kusijanović

HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com