02 Svibanj 2016
Nakon jednog preskočenog vikenda kojeg nam je upropastila kiša došao je i taj dugoočekivani vikend -dvodnevni završni izlet... Na Prominu. Ić ćemo vlakom, šetat ćemo do planinarskog doma, odradit ćemo ispit, navečer pričat priče uz vatru i meso sa gradela, a sutra se popet na vrh Čavnovka.
I onda Vakula kaže da neće bit pretežno vedro, nego upravo suprotno- najavi kišu, i to jaku, cijelu nedjelju. I šta sad?? Padnu mi svi planovi u vodu, doslovno. Zovi Nadu, zovi Antu, piši poruke, traži kombi, traži tko bi išao sa autom, šta ćemo sa stvarima, hoćemo li ić, nećemo, da ipak probamo, možda neće bit kiše... Ali Vakula, DHMZ, yr.no su se usuglasili da nam pokvare planove i svi najavili kišu. Pa sam zvala sve domove i planinarske kuće u okolici koje su naravno bile rezervirane jer je nas planinara sve više i više i svi žele posjetit ove naše predivne planine i tako smo mi vodičke glave dumali i kombinirali i odlučili- idemo na jedan dan, na Kozjak i to vlakom! Jedna velika dječja želja je ispunjena, a onu drugu o dvodnevnom izletu ćemo ispuniti prvom prilikom.
I tako smo se sastali u subotu u ranim jutarnjim satima na željezničkom kolodvoru. Iako je bilo 7 ujutro sva djeca su došla sa širokim osmjehom jer idemo vlakom :D. Da sam znala da će ih toliko veselit išli bi na svaki izlet vlakom :) Podijelili smo karte, smjestili se u 2. vagon i nestrpljivo čekali polazak.
U Kaštel Starom su nam se pridružili Nada i Ante i tako smo lagano klizeći po tračnicama stigli do Labina. Sunce je već upržilo iako je bilo tek 8 ujutro pa smo se presvukli u kratke rukave i lagano krenuli na turu prema Malačkoj. Bilo je par začuđenih pogleda kad sam rekla da će nam trebat oko 4 sata do tamo... Ma je... Bit ćemo mi brži. Ivana zezaš! Aha, moš mislit.
Nogu pred nogu nama je trebalo 5 sati :) Jer putem smo porazgovarali sa simpatičnim stadom ovaca, divili se kravama koje nisu bile ljubičaste, poigrali se sa bebom kavkaskog ovčara koji je sa svojih 5 mjeseci bio visine većine djece, ali toliko razigran da smo ga skoro poveli s nama, slikali sa svim mogućim cvijećem, uživali u mirisu rascvjetane kadulje, brali lišće za čaj, šparoge za mame i tako prođe 5 sati za tren...
Korak po korak stigli smo do planinarske kuće Česmina gdje su mame su popile dugoočekivanu kavu. Budući da smo već počeli osjećat glad brzim korakom smo krenuli prem Birnjači gdje nas je dočekao naš šerpa Ljubo sa rusakom od 90 litara punim svega potrebnog za jedan fini ručak. Zapaljene su dvije vatre, meso stavljeno na gradele, dekice raširene na travu, ljuljačka obješena na stabla i odmor je mogao početi.
Nakon što smo se fino najeli, Katarina i Lana su nam održale koncert koji su pripremale cijeli dan i vježbale na kraju kolone. Meni, Anti, Nadi, Petrici i Mazi 2 su odrepale prigodne pjesmice, te svakom od nas podijelile ispisane pjesmice na papiru i bonbon za uspomenu. Nikad nisam pojela bolji bonbon i pročitala bolju pjesmicu :)
Nakon koncerta djeca su odradila partiju graničara, a zatim smo se počeli pakirati, pokupili svo smeće jer ništa ne ostavljamo iza sebe i lagano se uputili prema Kaštel Starom na vlak za Split.
I tako je završio još jedan izlet male planinarske škole, odrađen u subotu, a u nedjelju je stvarno bila kiša što je na kraju dobro došlo za odmaranje umornih nogu.
Nadam se da će iduću nedjelju bit 3. sreća i da ce Vakula reć da će bit pretežno vedro tako da možemo opet krenuti na Mosor, ali ovaj put ne u osvajanje vrhova nego podzemlja...
Više fotografije možete pogledati klikom na ovaj
LINK
Tekst: Ivana Radonić
Fotografije: Ivana Radonić i Nina Filipović
Gdje ići kad Vakula najavi kišu???
