Naš proslavljeni alpinist Stipe Božić nas svakog studenog obraduje zajedničkim izletom u kraj iz kojega potječe, u Vrgorsku krajinu. Ove godine nam je osmislio turu iz Zaostroga u Makarskom primorju do slikovitog etno sela Kokorići, koje nam je postalo tradicionalno okupljalište na kraju svakog od ovih izleta. Kako zadnje dvije godine na izletima u Vrgorsko gorje, tako i ove na Rilić, planinu koju je donedavno većina planinara smatrala dijelom Biokova. Inače, ova staza je u prošlosti predstavljala tzv. "duhanski put" kojom se švercao duhan iz Hercegovine na parobrod u Zaostrog, odakle se dalje otpremao u Italiju.

Po izlasku iz sela odmah krećemo strmo uzbrdo. Prvo kroz gusti borov šumarak, pa potom i na sipar koji nam je pravio društvo sljedećih gotovo sat vremena. To je nekima od nas predstavljalo nešto veće probleme pri hodanju, ali usprkos tomu svi smo stigli pod stijenu u kojoj se svako toliko pojavljivao, pa u oblacima nestajao otvor jame Zjatva. Naime, ta jama "bezdanka" ima široki ulaz sa sjeverne strane hrbata, dok joj se izlaz nalazi na litici s južne strane, čime zavrijeđuje epitet najzanimljivijeg spelološkog objekta u ovom dijelu Dalmacije.

Nakon pauze iskorištene ponajviše za okrijepu hranom i pićem, krećemo dalje prema Kokorićima. Prvo uz rub jame prema vrhu Tribić, pa potom niz sjeverne padine Rilića obrasle gustom šumom zajednice hrasta medunca i bijelog graba. Staza je mjestimično toliko zarasla u vegetaciju, a markacije na pojedinim dionicama su izblijedjele do neprepoznatljivosti, da bi kretanje ovim dijelom Rilića bez vodiča bilo gotovo nemoguće. Osim veprovima i lovcima, koji vjerojatno jedini lutaju ovom planinom.

I onda, nakon nešto manje od tri sata hoda od Zjatve, napokon smo ugledali naš cilj, Kokoriće. Sad je trebalo još spustiti se do Višnjice i polja Bunine, pa asfaltnom cestom do Kokorića.

U Kokorićima nas je ugostio Zvonimir Pervan, vizionar razvoja turizma u vrgorskom kraju i potomak onog istog vojvode Antuna Prvana koji je čuvenom talijanskom putopiscu Albertu Fortisu, nakon što je prošao istom stazom kao i mi, ispričao narodnu baladu o Hasanaginici i time je učinio besmrtnom. Tu smo u konobi prvo nagradili svoja nepca tradicionalnim specijalitetima ovog kraja, da bi potom obišli etno-selo u kojemu je moguće vidjeti kako su nekad izgledala seoska domaćinstva ovog kraja i steći dojam o načinu života njenih nekadašnjih stanovnika.

Te večeri tek rijetka lica nisu krasili široki osmijesi. Usprkos popriličnom naporu i svom uloženom trudu, umor je brzo nestao. Zadovoljstvo je jedino što odaju njihova lica. Zadovoljstvo koje će nas zasigurno potaknuti da upoznamo i ostale karavanske staze na Riliću.

Denis Vranješ