| 
Naslovnica
O
Društvu |
|
|
|
|
|
|
Planinarenje |
|
|
|
Planina
Mosor |
|
|
|
Planinarska
edukacija |
|
|
|
|
|
|
Ostalo |
|
|
|
|
|
|
|
Prva
dionica BPS-a ishodana!
24.
siječnja 2010.
Vodiči
izleta: Denis Vranješ i Gordan Đirlić
S
današnjim danom je otpočelo. Polugodišnji projekt
"Biokovska planinarska staza" startao
je današnjim izletom. Vodič izleta (i glavni inspirator
ovog projekta uopće) Denis Vranješ te drugi vodič
Gordan Đirlić su poveli, proveli te doveli više
90ak sudionika današnjom turom od Bačina preko
sv. Ilije, do Gradca. Prvi od šest izleta na kojima
će oni koji im budu prisustvovali svima, preći
stazu dugu 110 kilometara. Staza obuhvaća cijeli
planinski masiv Biokovo. Izleti su određeni s
obzirom na količinu dnevnog svijetla, tako da
je ovaj današnji bio i najkrać...što li se sve
očekuje... |
|
Pripreme
za izlet započele su još prošlog tjedna, jer mjesta
u autobusu jednostavno nije bilo. Entuzijazam,
radoznalost, druženje ili nešto četvrto. Svakako,
lista "hodača" je bila puna a da se
većina nije ni okrenula. Stoga je brzom reakcijom
planirani mali autobus zamijenio veliki. Brzo
se pokazalo, to nije dovoljno. I sad je nekolicina
zainteresiranih ostala bez mjesta. No, neće to
tako lako proći. Odlučili su ljudi i ništa ih
neće omesti. Organizirali su se i pridružili nam
se automobilima. Uz autobus, automobile te pridružene
snage HPD "Biokovo" s vodičem Bruno
Šarićem broj se popeo na 90ak sudionika. |
|
| Uobičajeni
scenarij. Na Sukoišanskoj još poluuspavani hodaju
oni koji će ubrzo osvajati stijene, uživati poglede.
Jedna grupica se čak i smije. Nekima iz pogleda
progovara "ne diraj me, grizem", pa ih
zaobilazim. Druga grupica prebire što je sve zaboravila
ponijeti. Pa nekako usporedo s njima shvaćam kako
se bez puno stvari zapravo može, te sa starim Sokratom
zaključujem "ah, koliko mi stvari zapravo ne
treba". Da, nekad su ljudi s manje doživljavali
više. Sve je u glavi, a ne u torbi. Ipak, pregledavamo
nije li kome slučajno ostao ruksak van autobusa,
i opremljeni krećemo. Autobusom se rasprostro miris
toplog kruha. |
|
Nakon
dva sata vožnje provedene što u snu što u javi,
stigli smo na susretalište s ostalim sudionicima.
Ostalo je nerazjašnjeno jesmo li one ugostitelje
razveselili ili zaprepastili brojnošću gostiju
koja im je u hordi poharala lokalom. Kave su se
redale, nervoza je polako nestajala. Uobičajeno.
Gužva u toaletu. Uostalom, nije ni čudo, kad je
najljepši pogled na Baćinska jezera upravo kroz
prozor istog?!? Adrenalin nas je požurio i već
smo oko 915 krenuli na uspon. Jedan iza drugog
lagano smo započeli s današnjom avanturom. No,
nismo se još ni ugrijali (da, bilo je hladno)
a već smo se postavljali za skupnu fotografiju.
U selu Rudinama naime, nalazi se prva kontrolna
točka BPS-a. Nije lako strpati 80ak ljudi u kadar.
Odrađeno. Pokret. |
|
Kolona
se polako rastezala, ritam se prilagođavao. Bilo
je dovoljno prostora i vremena te je svatko mogao
uživati u pogledima na Baćinska jezera te okolne
planinske vrhove. Puni doživljaj remetila je tek
sumaglica. Oni koji su prelijetali područje u
to vrijeme, vjerojatno su imali priliku vidjeti
novi,"pokretni Kineski zid na Biokovu".
? Kamenim putem prošli smo nažalost zapušteno
selo Kolivrate gdje smo napustili put i dalje
se kretali skakanjem s kamena na kamen. Tu i tamo
čule su se one standardne "što je meni ovo
trebalo" te "pa tko kaže da na Biokovu
nema divokoza". Stariji su preskakali mlađe.
Mlađi tražili neke nove puteve. Ono pravo poskakivanje
tek ćemo vidjeti..."Pokretni Zid" se
polako primakao špilji Ričevici, drugoj kontrolnoj
točci BPS-a. Okrepa. Odmor. Pristizanje posljednjih.
Dolaskom Gordana te Bruna sigurni smo da su svi
pristigli. |
|
| Dobrog
raspoloženja nije manjkalo pa se šarolika ekipa,
što po godištu, što po iskustvu a što po nečem trećem
dobro zabavljala. Vrijeme je pokazivalo da će nam
i ono dati podršku i još jedan razlog dobrog raspoloženja.
Zar nam puno i treba?! Bura, biokovska pratnja,
nas je ovog puta preskočila. S kamena na kamen,
djelomično čak četveronoške, i odjednom se ispred
nas pružio - Pelješac! Narednim dijelom puta, hodajući
po doduše ne uskom hrbtu, uživali smo pogled na
otoke s jedne strane, te planinske vrhove s druge.
Kako sam se u jednom dijelu puta našla korak uz
korak s našim najmlađih sudionikom, Antom (a koji
većini vrhova koja nas okružuju zna ime), pogled
je bio još značajniji (i edukativniji). Za nešto
manje od sata prvi sudionici stigli su na sv. Iliju
(773m). |
|
| Ponovno
odmor. Hrana. Čak se i juha kuhala. Uobičajeno dijeljenje.
Uvijek višak. Vidanje rana. Netko je pokidao hlače.
Netko izvukao končiće na svojoj novoj jakni. Drugi
se divili izdržljivosti svoje opreme. No, većih
ozljeda i uništavanja nije bilo. Slagale su se neke
teorije o tome kako su planinari prošlih vremena
slavili svoje uspone. Pri tom su se kovali i neki
novi izrazi hrvatskog jezika. Sva sreća da je ovog
puta izostala kamera sa svojim zvučnim zapisom...
Nakon dugog i dobrog odmora došlo je vrijeme za
polazak. Zajedničko fotografiranje na samom vrhu.
Neki prije, neki poslije, ali fotografije su tu.
|
|
| Negdje
oko 14 sati krenuli smo put Graca. Putem smo naišli
na našu peteročlanu obitelj. Lijepo je sresti poznata
lica na neočekivanom mjestu! Počastili su nas, onako
domaćinski sa svoje livade, toplim čajem. Curice
su nas darovale dječjim osmjehom. Razmijenili današnja
iskustva, i krenuli. Srest ćemo se opet. Tek nas
sad dočekala ljepota! Planina uistinu nikad ne odustaje.
I kad pomisliš da si dovoljno uživao, nagledao se
lijepog, ona ti pruži još. I tako uvijek. Staza
kojom smo se spuštali, serpentine ili zavoji, prekrasna
je. Skoro je nevjerojatno da na tom mjestu, takvoj
strmini netko uopće smisli put, a kamoli ga učvrsti
tako da generacije i generacije nakon mogu kročiti.
Koliko li je tu samo truda uloženo. Danas nažalost,
polako nestaje. Zbog čovječje tvrdoglavosti. No,
nećemo politiku u ovu našu butigu. |
|
Nakon
dva sata hoda i posljednji su se spustili u Gradac
gdje smo svi zajedno popili slavljeničko piće.
U čast još jednog poklonjenog dana. U čast što
smo ga prihvatili. Jedan dio Biokova smo susreli.
Ostali nas čekaju.
Tekst:
Ivana Lujić
Fotografije:
Denis Vranješ |
|
|
.jpg)
|
.jpg)
